Divlji šipak (nar) potcjenjena voćna vrsta
Divlji šipak (nar) zapostavljena je voćna vrsta koja je, još uvijek, prepuštena spontanim prirodnim biološkim procesima i pojedinačnom, sporadičnom uzgoju. To je u suprotnosti sa činjenicom da je proizvodnja divljeg šipka dohodovna i deficitarna na tržištu
Divlji šipak-ljutunac (Punica granatum spontanea) se na brojnim lokalitetima hercegovačkog područja uspijevanja nalazi pored puteva, po živicama, zapuštenim zemljištima. U spontanoj vegetaciji rastu brojni ekotipovi divljeg šipka. On je istinsko prirodno bogatstvo Hercegovine budući da se razvija spontano na brdovitim i oskudnim zemljištima, dajući plodove visoke kvalitete i brojnih upotrebnih mogućnosti. Polivalentna mogućnost upotrebe svih dijelova divljeg šipka i izuzetno povoljni ekološki preduslovi za njegov uzgoj u submediteranskim oblastima u suprotnosti su sa obimom i intenzivnošću uzgoja ove cijenjene kulture.
Piše: Dr. sci Ahmed Džubur
Niti jedna voćna vrsta nije tako potcjenjena kao divlji šipak. Dugo je smatran minornom voćnom vrstom iako su korisne osobine divljeg šipka bile odavno poznate. Sve do nedavno je ostao zapostavljenom voćnom vrstom koja je prepuštena spontanim prirodnim biološkim procesima i najčešće pojedinačnom, sporadičnom uzgoju. To je u suprotnosti sa činjenicom da je proizvodnja divljeg šipka dohodovna i deficitarna na tržištu.
Značajne zemljišne površine se nalaze pod divljim šipkom zahvaljujući njegovoj izrazitoj otpornosti prema ekstremnim ekološkim faktorima. Snažni korjenov sistem omogućava uspijevanje na kamenitoj podlozi gdje kultivari pitomog šipka nebi opstali bez intenzivne njege. Divlji šipak se razvija u formi nižeg i trnovitijeg žbuna. Značajne površine zemljišta u submediteranskim područjima Hercegovine koje su pokrivene divljim šipkom, svjedoče u prilog imperativu da u perspektivi postane prioritet u uzgoju voćnih kultura, prije svega zbog proizvodnje visokokvalitetnog soka. Divlji šipak je u Hercegovini snažno lociran u dolinama rijeka Neretve, Drežanke, (do Drežnice na sjeveru), Trebižata, Bregave, obuhvatajući područja Mostara (oko brda Hum, Cim, Blagaj, vrelo Bune, Potporim), Žitomislića, Počitelja, Prebilovaca, Ljubuškog, Hutova, Čapljine, Čitluka, Stoca, Ravnog, Popovog polja, Neuma i Trebinja.
U okviru ekološke poljoprivrede i tehnoloških procesa proizvodnje hrane u 21. stoljeću, divlji šipak kao autohtona, biološki vrijedna vrsta voća koja spontano raste u prirod ali se sve više uzgaja u okviru plantažnih zasada, ima značajnu poziciju koja u bliskoj budućnosti treba da ostvari punu praktičnu ekonomsku valorizaciju.
Visoka biološka vrijednost ploda divljeg šipka je posljedica sadržaja suhih materija, kiselina (limunske, pantotenske... ), biološki vrijednih vlakana, invertnih šećera (glukoza, fruktoza), tanina, pektina, mineralnih materija, vitamina, bojenih i drugih meterija. Od prosječne mase ploda divljeg šipka, 46% otpada na koru, dijafragmu i lamele a 54% na zrna koja se sastoje od 76% soka i 24% sjemenki. Prinos soka šipka prosječno iznosi 41%.
Sok ploda divljeg šipka odlikuje se pitkošću, prijatnim osvježavajućom okusom i povoljnim djelovanjem na sistem organa za varenje. Blagotvorno dejstvo se posebno manifestira u slučajevima blažih stomačnih tegoba i upala mokraćnih kanala. Sok od plodova divljeg šipka u najvećoj mjeri sadrži vodu koja je sterilna i zdrava. U plodu divljeg šipka je prisutno vode, procentualno, otprilike koliko i u ljudskom tijelu. Šipkov sok sadrži prilično visoke količine kalcijuma, kalijuma, fosfora, gvožđa, magnezijuma i kobalta. Kalijum ima sposobnost da izlučuje natrijum iz organizma. Nizak sadržaj natrija ukazuje na činjenicu da je šipak idealan za osobe sa problemima krvnog pritiska. Izražena fiziološka vrijednost soka divljeg šipka potiče od visokog sadržaja željeza i vitamina C. Vitamin C (askorbinska kiselina) iz šipka učestvuje u sintezi kolagena te je bitan za kosti i hrskavice. Stimuliše proces zacjelivanja rana i povreda tkiva. Toksičan je za viruse i bakterije te jača odbrambeni sistem organizma. Ispoljava i antioksidativno djelovanje. Prisustvo određenih komponenti divljeg šipka u tragovima djeluje laksativno na probavni trakt ili pak jača odbrambeni mehanizam ljudskog organizma. U njegovom plodu nalazi se 15-20 puta manje proteina nego npr. u mesu. Pektin iz plodova divljeg šipka upija vodu, bubri i djeluje na organe za varenje na sličan način kao celuloza i druge vlaknaste materije.
Divlji šipak je ispoljio visok stepen adaptibilnosti na našem prostoru, veoma često bez ikakvog čovjekovog uticaja. Veoma otporan na nepovoljne pedoklimatske uslove (nedostatak vlage, ekstremno visoke ljetnje temperature, oskudno zemljište sa niskim apsorpcionim kapacitetom...) , uz mogućnost gajenja na terenima nepogodnim za druge voćne vrste, uz pravilan pristup i relativno mala ulaganja divlji šipak može postati značajan voćarski potencijal hercegovačke submediteranske regije.
Ipak, aktuelan je izrazito povećan interes za divljim šipkom gdje se intenziviraju istraživačke aktivnosti i podižu kolekcioni i komercijalni plantažni zasadi što svjedoči u prilog konstataciji da se ozbiljno mijenja indiferentan odnos prema ovoj voćnoj vrsti. U savremenim uslovima življenja koje karakteriše brz transport roba, njihovo uskladištenje i konzervisanje, raste i njegov privredni značaj.
Zbog neadekvatnog odnosa i nepoznavanja bio-ekonomskih karakteristika divljeg šipka, danas na prostoru Bosne i Hercegovine egzistira samo nekoliko njegovih manjih zasada koji imaju više kolekcioni nego ekonomski karakter. Kako bi proizvodnja divljeg šipka u budućnosti bila unaprjeđena neophodno je izdvojiti superiorne autohtone kultivare sa najboljim osobinama, osigurati savremenu proizvodnju sadnica divljeg šipka; nove zasade podizati organizovano na lokacijama koje imaju povoljkne agroekološke karakteristike te osigurati državne podsticajne mjere za podizanje plantažnih zasada divljeg šipka. Značaj divljeg šipka će u budućnosti, u okviru produkcije organske hrane, biti sve veći, bilo sirovine za proizvodnju visokokvalitetnog i tradicionalno traženog soka ili neke od prerađevina koja u svojoj osnovi ima plod ove voćne vrste.
Bilješka o autoru:
Dr. Ahmed Džubur rođen je 12. aprila 1964. godine u Mostaru. Diplomirao je na Poljoprivrednom fakultetu u Sarajevu 1988. godine. Postdiplomski studij Poljoprivrednog fakulteta u Sarajevu je završio 1992. godine nakon čega je uspješno odbranio magistarski rad. Doktorsku disertaciju „Biološke i privredne karakteristike šipka (Punica granatum L.) na području mostarske kotline je uspješno odbranio 26. februara. 2000. godine čime je stekao naučni stepen doktora poljoprivrednih nauka.
Paralelno sa naučno-istraživačkim aktivnostima iz domene prirodnih nauka, Ahmed Džubur je na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu sa uspjehom položio predmete iz grupe andragoško-pedagoških čime je stekao dodatno obrazovanje i uvjerenje za samostalno obavljanje vaspitno-obrazovnog rada na Univerzitetu. Nakon završetka redovnog i postdiplomskog studija zaposlio se 1996. godine na Odsjeku za biologiju i hemiju Univerziteta „Džemal Bijedić“ u Mostaru. U zvanje „redovni profesor“ na predmetima „Specijalno voćarstvo“ i „Ljekovito i aromatično bilje“ je izabran na Agromediteranskom fakultetu Univerziteta „Džemal Bijedić“ u Mostaru, 2008. godine.
----------------------------------------------------
Na portalu Prebilovci-selo na internetu od 20. marta 2023. godine
