.

Seoski turizam

- Da li je ovogodišnje ljeto najavilo novu (turističku) eru u životu Prebilovaca ali i drugih sela na obodima Hutova blata? Odgovor je pozitivan. Međutim, kakav će biti krajnji rezultat, što se tiče Prebilovaca, zavisi od mnogo čega a najviše od aktivnosti mještana – povratnika. Zavisi to, ništa manje, ako ne i više i od rada kantonalnih turističkih organizacija a posebno Parka prirode Hutovo blato, kako se zove gazdinstvo koje danas njime upravlja. Jedan broj projekata koji su pokrenuti i realizovani uvjeravaju da je konačno Hutovo blato dobilo firmu koja čuva i valorizuje resusrse sa kojim raspolaže. Neslućene su mogućnosti prirodnog i ornitološkog rezervata Hutovo blato.

Nakon izgradnje savremenog puta do Hutova blata koji prolazi kroz područje Mjesne zajednice Prebilovci i mnogo bolje putne signalizacije koja ukazuje gdje se nalazi ovaj dragulj prirode interesovanje za njega je poraslo. Valja reći da porastu broja posjeta u Hutovu blatu doprinosi i sama činjenica da savremeni turisti lično tragaju upravo za ovakvim mjestima. Mada se decenijama predano radilo na devastaciji Hutova blata, još uvijek se može reći da ima predjela u ovom ogromnom prostoru gdje ljudska noga još nije kročila.

Dva Francuza jednu kozu muzla

Nekoliko ovoljetnih posjeta stranih turista Prebilovcima otvara novi prostor za aktivnost onih koji bi da razvijaju seoski turizam i profilišu Hutovo blato i hercegovačko selo kao turistički resurs Hercegovine pa i Bosne i Hercegovine. Naime, tokom avgusta u Prebilovcima je zabilježeno 36 posjeta stranih turista. Ostvarena su i četiri noćenja. Turisti su bili iz Francuske, Švedske i Španije. Doda li se tome kako je ovog ljeta dio godišnjeg odmora ovdje provodio jedan broj familija iz zemlje i inostranstva koje su preko svojih roditelja i rodbine vezani za Prebilovce, pitanje s početka teksta ima smisla.

Dvije dvočlane francuske familije stigle su u selo u predvečerje, kada mještani svijaju svoje blago na počinak. Smjestili su se u Dolu ispod sela u kojem su zatekli stado koza i krave. Onako vesele i nasmijane, govoreći rukama i pokazujući na kozu s vimenom- imitirajući, pritom, mužu- mještanka Stana je razumjela njihovu želju. Iznenadni gosti za večeru su dobili po šoljicu toplog nesvarenog kozjeg mlijeka.

Ujutro, nakon doručka koji su im ponudile komšije i popunjavanja rezervoara vodom nastavili su put za, manje od tri sata vožnje udaljeno, Sarajevo.

Španci tražili vidikovac

Šestočlana grupa mlađih gostiju iz Španije stigla je u Prebilovce sa željom da saznaju sa kojeg se uzivišenja oko sela najbolje može vidjeti Hutovo blato. Zadržali su se u selu i okolini cijeli dan. Iza sebe mještanima a posebno onima koji upravljaju prirodnim rezervatom Hutovo blato ostavili su pitanje; kako i kuda sve otvoriti i urediti staze kojima bi turisti odlazili na vidikovce oko ovog dragulja prirode. Crno brdo sa Suhića gradinom, Španci su pomogli da se i tako vide, jedno su od najpogodnijih mjesta za jedan od budućih vidikovaca odakle se može posmatrati čitava dolina Neretve i Hutovo blato.

Šveđane koji su ljetovali u stotinjak kilometara udaljenom Dubrovniku, odakle su pravili izlete do Crne Gore i Bosne i Hercegovine, u Prebilovcima je iznenadila brojnost kuća koje, više od jedne decenije poslije rata, stoje u ruševinama. Pitali su se; kako je moguće da čovjek čovjeku može uraditi tako nešto. Rješeni da vide što više posjetili su obližnje Hutovo blato, oduševili su se starim mostom u Mostaru jednako kao i drevnim starim srednjevjekovnim gradom Počitelj koji iznenađuje svojom ljepotom i bjelinom motorizovane turiste na putu s mora. Ručali su na vrelu Bune i čudili se kako se na tako malenom prostoru u Hercegovini steklo toliko kontrasta- ljepote prirode i kulturno istorijskih zdanja.

Umjesto u slikovnicama susret sa životinjama uživo

Posebna su priča naši Švajcarci u Prebilovcima. Dok su stariji ljudovali na zavičajne teme, djeca koja su rođena i koja rastu u Švajcarskoj, htjela su da vide što više domaćih životinja. Slobodno su im prilazili. Umjesto razgledanja slikovnica bio je to susret uživo sa kozlićima i sa teladima. Kad su djeca dobila litar tek pomuženog mlijeka, njihovoj radosti i mašti nije bilo kraja. Troje od petoro djece, rekoše, prvi put će vidjeti kajmak na tek uzvarenom mlijeku. Petogodišnji Branko, već je tada, sa punom bocom mlijeka u naručju, riješio, ako ga deda Novica posluša, da cijeli odmor naredne godine provede u Prebilovcima.

Povratak selu

Bosanskohercegovačko selo u poslednjih pola vijeka doživjelo je korjenite promjene. U socijalističkoj BiH, manje- više, sela su platila punu cijenu industrijalizaciji koja ih je praktično opustila, u kojima je pozatvarala škole. Ni Prebilovci nisu bili izuzetak. Naprotiv, ilustrativan su primjer takve politike. Danas, kada se još uvijek liječe poslijedice suludog rata koji je odnosio nedužne živote ali i rušio i palio čitava sela, nadat se da će sela ponovo biti aktuelna. Posebno to važi za sela u Hercegovini, u njenom mediteranskom dijelu- gdje je u nestašici posla zbog kojeg je nekad selo ostavljeno, danas oživljavanje poljoprivrede koliko moguć toliko i realan i neophodan put.

Seoski turizam mogao bi, računajući i strane i domaće turiste, biti dodatan izvor prihoda. U naporima da se sačuva autentičnost Hutova blata vjeruje se da je moguće naći zajednički interes i postići dogovor sa lokalnim stanovništvom da se brojni vodeni putevi kroz Hutovo blato učine prohodnim. Netaknuta priroda učinila bi se, tako, još pristupačnijom. I površan poznavalac Hutova blata zna da je desetine toponima u njemu ponijelo ime po prezimenima familija. Riječ je o jarugama i jazovima u kojima su pojedine familije nekad lovile ribu i od toga živjele. Osnovama te tradicije koja se utemeljila još u Srednjem vijeku, procvat doživjela u doba Austro-ugarske a prekinuta u vrijeme socijalističke Jugoslavije, moguće je vratiti se i dozvoliti zainteresovanim iz Svitave, Gnjilišta, Drijena i Prebilovaca ograničen izlov šarana i jegulje (iz ovih naselja danas se regrutuje najveći broj lovokradica). Lovci sa plaćenom dozvolom za izlov ribe, osatvarivali bi trostuki dohodak; za sebe, za Park prirode Hutovo blato ali i za Majku prirodu koju bi, izgradnjom vodenih ribolovnih puteva, učinili pristupačnijom turistima. Moguće je, u ovom slučaju, oživjeti i nekadašnju tradiciju sušenja ribe, posebno šarana i jegulje koja je iz Hutova blata stizala čak i na trpeze Pariza.

Ako je to bilo nekad moguće, zašto to nebi bilo moguće i danas. Ovo tim prije što je nekad lokalno stanovništvo daleko više, bolje i odgovornije učestvovalo u čuvanju i njegovanju prirode Hutova blata.

Aco Dragićević

___________________________ 
Objavljeno početkom septembra 2008. godine