Devastiranje devastiranog
Nauka poznaje zbijeni i razbacani tip hercegovačkog sela. Prebilovci, sa svojih šest zaseoka, očigledan je primjer zbijenog tipa sela. Za razliku od centralnog naselja koje je u svom razvoju doživjelo znatne promjene prilagođavanjem starih kamenih kuća savremenijim uslovima stanovanja, Grlić (slika gore) uz Kuline jedini aktivan zaseok Prebilovaca poslije Drugog svjetskog rata, sačuvao je autentičan izgled hercegovačkog sela na razmeđu XIX i XX vijeka. Stajaće kuće sa ognjištem, verigama, čerjenom i prijakladom, torovi ražanim krovom pokriveni, neobično duge i prostrane štale za stoku ali i čuvanje duvana, čardak kamenim pločama pokriven (slika dole) dočekali su posljednji rat. Jednako kao što je BiH preuzela obavezu da svima, koji ispunjaavaju uslove, obnovi kuću- isto tako trebalo bi, zbog očuvanja kulturno-istorijskog nasleđa učiniti napor i odvojiti sredstva da se ono izvorno obnovi i zaštiti. Ovo tim prije što su seoske kuće koje se obnavljaju poslije rata prilagođene savremenim uslovima stanovanja.
Umjesto da podstiču obnavljanje u ratu zapaljenih i srušenih kuća, federalne i kantonalne vlasti BiH zatvaraju oči pred sve učestalijom pojavom devastiranja devastiranog. Sa kostura nekadašnjih kuća pojedinci ili organizovane grupe skidaju lijepo klesani kamen koji se, najvjerovatnije, unovči prije nego se nađe u nekoj drugoj građevini, na nekom drugom mjestu. Riječ je o kriminalnom djelu koje ne bi trebalo ostati nekažnjeno.
Čardak u Grliću, zaseoku Prebilovaca, koji potiče iz vremena (1851.) kada je na razgranatom porodičnom stablu Dragićevića izbila grana Ekmečića- samo je jedna od kuća u ovom seocetu, koja je napadnuta. Čardak je bio stajaća kuća pravoslavnih Ekmečića i do posljednjeg rata njegovi vlasnici su ga koristili.
Astrida Bugarski iz Zemaljskog muzeja u Sarajevu, nakon istraživanja u Prebilovcima koja su obavljena ranih osamdesetih godina minulog vijeka, predložila je da se Ekmečića i Mirkovića čardak uvrste u registar kulturno-istorijskih spomenika BiH i stave pod zaštitu države. Razloga je bilo više. Uglavnom, sačuvan je njihov autentičan izgled kao spratnih kuća u seoskim atarima, krov od kamenih ploča, kamin i prijeklad, kameni kreveti. Oba čardaka imali su solare (vanjske balkone) s kojih se ulazilo u prostorije na spratu.
Sve to je danas ruševina i u ruševnom stanju. Vandalskom raskopavanju i vađenju lijepo klesanog kamena na ruku ide i podatak da u Grliću nije ni jedna kuća obnovljena i da je najbliže naselje udaljeno skoro kilometar. Uz ovaj čardak razvaljuju se prijekladi (kamene police za odlaganje kućnih potrepština) u kućama Mirka, Jovice i Milana Ekmečića.
Zna se da je novom strategijom povratka izbjeglih i raseljenih lica država BiH dužna obnovit objekte svih onih koji ispunjavaju, od strane državne Komisije za izbjegla i raseljena lica BiH, usvojene kriterije i kojisu su, prethodno, izrazili želju da se vrate. Država je to dužna uraditi po IMG-standardu. Drugim riječima obaveza je države da stvori odgovarajuće uslove stanovanja. Međutim, niko ne postavlja pitanje šta je sa obnavljanjem kuća onih koji nisu dočekali donaciju, a takvih je u Prebilovcima desetak. Niko i ne postavlja pitanje šta je sa zapaljenim i porušenim kućama u ruralnom području BiH (pa i Prebilovaca) koje su ili to mogu biti kulturno-istorijski spomenici. Grlić je jedno od takvih naselja. Poznavajući, naime- Grlić, njegovo postanje, a posebno izgled ovog naselja zbijenog tipa, uvjereni smo da bi Zavod za zaštitu spomenika kulture BiH trebao na osnovama istraživanja osamdesetih godina ustanoviti projekat potpune obnove Grlića onakvim kakav je bio na razmeđi XIX i XX vijeka. Tako je moguće sačuvati autentičan izgled naselja i nekadašnjih kamenih kuća i gospodarskih objekata ražovnim krovom pokrivenim (a i takvih je bilo do pred rat).
Ne bi to bila i preskupa investicija. Prema visini donacija koje se daju za obnovu kuća u BiH za obnovu kompletnog naselja Grlić i njegovih 16 kuća bilo bi potrebno između 300 i 400 hiljada KM.
Obnova Grlića bio bi svojevrstan doprinos očuvanju i oživljavanju kuluturnog nasleđa BiH, izgradnji ili još bolje rečeno vraćanju multietničke slike. Uz sve to u obnavljanju naselja u ruralnom dijelu BiH vjerujemo da Grlić u Hercegovini nije usamljen primjer. Obnavljanje i zaštita jednog broja naselja, onih koja to zaslužuju kao kulturno-istorijski spomenici uz podsticanje povratka mnogo bi vremenom značila i u razvoju seoskog turizma (ad).
Razoren i opljačkan prijeklad u kući Mirka Ekmečića
Ovo je ostalo od stepeništa podignutog od lijepo klesanog kamena da bi se izašlo u gornje prostorije čardaka.
Ekmečića čardak u Grliću, kako danas izgleda
