.

U Hramu Vaskrsenja Hristova

Prvo Svetoliturgijsko proslavljanje prebilovačkih i drugih donjehercegovačkih novomučenika  u Prebilovcima

   Ove godine, ovog 9. avgusta, nakon što je na majskom zasjedanju Sveti Arhijerejski Sabor SPC prebilovačke i druge donjehercegovačke novomučenike kanonizovao kao svetitelje koji će se ubuduće proslavljati 6. avgusta, u Prebilovcima je služena Sveta arhijerejska liturgija. Svetu arhijerejsku liturgiju služio je episkop Zahumsko hercegovački i primorski g. Grigorije uz sasluženje umirovljenog episkopa g. Atanasija i eparhijskih sveštenika. U Svetoj liturgiji je krštena devetogodišnja Eva Bulut, kćerka Mire i Miljana. Ovaj istorijski događaj uveličan je i unošenjem ikone Svetih prebilovačkih i drugih donjehercegovačkih novomučenika koju je uradila mati Tekla, igumanija manastira Dobrićevo.

   Poslije 73 godine od stradanja služena je prva liturgija u Hramu Vaskresenja u Prebilovcima, čime je obilježena 73. godišnjica stradanja Srba iz dojnje Hercegovine. Molitveno je obilježeno stradanje od ustaša NDH više od 4.000 Srba. Samo iz Prebilovaca samo u jednom danu, 6. avgusta 1941. živo je bačeno u Šurmanačku jamu Golubinka kod Šurmanaca preko 600 mještana, mahom djece i žena. Iz Prebilovaca, u julu i avgustu 1941. godine ubijeno je 826 čeljadi dok je masovno stradanje naroda preživjelo njih 174.

   Hram u Prebilovcima gradi se na mjestu nekadašnje spomen-kosturnice u koju su 1991. bile sahranjene kosti žrtava stradalih u Donjoj Hercegovini u Drugom svjetskom ratu a sakupljene iz hercegovačkih jama. Kosturnicu je 1992. minirala hrvatska vojska. Pronađeno je i sačuvano svega 7 sanduka moštiju.

  Ovogodišnji 9. agvust ostaće upamćen po velikoj pobjedi života i ljubavi! Hram Vaskrsenja Hristova u Prebilovcima, iako još nije potpuno dovršen zasijao je u punom sjaju. Već nakon prve liturgije jasno je da će Prebilovci uvek biti saborno mesto pravoslavnih Srba.

   Divniji početak u životu Hrama Vaskrsenja nije mogao biti od krštenja. Tom svetom činu pristupila je sa svojim kumom Dušanom Pudarem devetogodišnja djevojčica Eva Bulut, koja je za ovu priliku došla sa roditeljima iz Amerike. Najvažniji dan u životu podjelila je sa mnogobrojnim vjernicima.

Liturgijsko krštenje. Krštenju je pristupila Eva Bulut kćerka Mire i Miljana Buluta. Na slici (lijevo) je kum Dušan Pudar sa kumčetom, u zanovljenom kumstvu Buluta iz Prebilovaca i Pudara sa Pjesaka, preosvećeni vladika Grigorije koji je služio Svetu arhijerehjsku liturgiju. Na drugoj slici (desno) kum i kumče. U pozadini je Evin tata Miljan (desno), deda Risto i komšija Bogoljub Šarić

---------

    Autobus sa putnicima iz Srbije, koji je po tradiciji organizovalo SND Prebilovci stigao je dan ranije. Milenko Jahura, predsjednik ovog udruženja  podjelio je putnicima iz Srbije, kao uspomenu na ovo hodočašće, bijele majice sa jasnom porukom “Vaskrs Prebilovaca”, koje su preplavile plato ispred ulaza u svetinju. Iste su se mogle kupiti po simboličnoj ceni od 10 KM ispred samog ulaska u hram, a ta sredstva su namjenjena obnovi hrama.

----------

   Od ranih jutarnjih časova u Prebilovce se slila rijeka ljudi. Pristizali su vjernici iz svih krajeva gdje žive Srbi. Viđene su registarske oznake iz Srbije, Crne Gore, BiH, Hrvatske...

  Vidno uzbuđen, ali i zadovoljan postignutim vladika Grigorije je održao vrlo nadahnutu besjedu. Između ostalog rekao je:

    ”Vaskrsenje ovog hrama i prebilovačkih mučenika u svetinje dokaz su da ovo mjesto nikad neće umrijeti, jer mu i samo ime kaže da prebiva i prebivaće vječno ako se poveže s Bogom, pa smo ovdje i izgradili hram Vaskrsenja Hristovog. Kada smo prošle godine polagali kamen temeljac ni sam nisam bio siguran da li ćemo smoći snage da ga u ovom roku završimo. Danas, iako još nije potpuno završen plijeni svojom ljepotom, pa iako tek podignut snagom svetinje u njemu se osjećamo kao u nekom od drevnih hrišćanskih hramova”

Vladika se osvrnuo i na zlo koje stalno pokušava da bude prisutno:

  - Zločin koji se odigrao 1941. ponovljen je u zadnjem ratu novim zločinom. Ali da njega nije bilo možda bi u svijetu i metežu u kojem živimo žrtve bile zaboravljene. Ovako, Prebilovci će biti saborno mesto u kome ćemo slaviti sve velike praznike.

   Pozdravljajući prisutnog ministra prosvjete Gorana Mutabdžiju, vladika je najavio da se nada da će otvaranje Hrama biti krajem septembra, a nije propustio da se zahvali svim donatorima bez kojih hram ne bi bio podignut.

   Pomolimo se da ovaj hram bude gotov krajem septembra kada očekujemo dolazak i Njegove Svetosti patrijarha srpskog Irineja i drugih važnih ljudi da prisustvuju svečanom otvaranju ovoga hrama.

Besjedu je Vladika Grigorije zaključio željom da u narednom periodu u čapljinskoj parohiji bude novih 100 pravoslavnih domova.

Nakon liturgije Vladika Grigorije rekao je okupljenim novinarima da Prebilovci imaju širu dimenziju za cijeli srpski narod, a ne samo za Hercegovinu. 

Naglasio je da ne voli da Srbi u dolini Neretve budu nazivani povratnicima.

- Mi smo prognani iz svoje zemlje i u svoju zemlju treba da se vratimo. Tako je bilo i sa Jevrejima koji su se u svoju zemlju vraćali nakon hiljada godina. Ni mi nismo puno u zaostatku za jevrejskim narodom ni po vjeri ni po stradanju. Povratak je nešto neobično važno i nešto što je pitanje našeg identiteta", naglasio je episkop zahumsko-hercegovački.

On je rekao da ne postoji jasniji identitet nego što je to kod Srba iz Tasovčića, Prebilovaca, Klepaca, Žitomislića, Mostara. 

- Cijela Hercegovina diše takvim duhom. To bi trebalo da vide u Beogradu i Banjaluci. Hvala Bogu, mi imamo takvog čovjeka kao što je predsjednik Republike koji ima taj osjećaj, jer je i sam dijete iz kraja stradanja Kozare. Kada sam mu objašnjavao šta su Prebilovci nije trebalo mnogo. Onda su nam ljudi pomogli i pomažu da izgradimo ovaj hram", rekao je vladika Grigorije. 

On je dodao da će tako biti i sa Mostarom i "sa našim životima u dolini Neretve". 

Ministar prosvjete i kulture Republike Srpske Goran Mutabdžija bio je u Prebilovcima u ime Vlade Republike Srpske koja, prema njegovim riječima, nastoji da čuva istoriju i kulturnu baštinu srpskog naroda na dostojanstven način. 

- Prošle godine smo ovdje bili i bili su samo temelji. Danas vidimo hram. Duboko vjerujem da će naš narod smoći snage da dovrši ovaj hram. To je znak da Srbi Hercegovine imaju svoje duhovno utočište i vjeru i nadu u bolje sutra", rekao je Mutabdžija. 

Blagoje Šupić, predstavnik Elektroprivrede RS je obrazložio odluku o donaciji: Zahvaljući dobiti koju smo ostvarili u zadnjih šest godina bili smo u prilici da 20. jula uplatimo na račun Eparhije 150.000 KM. Da li ima išta ljepše nego učestvovati u gradnji ovako velikog svetilišta?! Koliko mi je poznato već je donijeta odluka, a narednih dana očekuje se da će sličnu donaciju uplatiti i HET.

Pravo blago Prebilovaca predstavljaju mlađi naraštaji. Njih predvodi mladi Bojan Ekmečić i njegove četiri sestre Bojana, Branka, Biljana i Božana.

- Prebilovci su preživjeli veliko stradanje, a onda se 1991. opet desio zločin nad zločinima kad su uništene kosti. Ovaj hram je rađen po uzoru na crkvu Hristova groba u Jerusalimu i nadam se da će postati hercegovački Jerusalim", kaže Ekmečić.

Nakom liturgije vladike, sveštenici i vjernici su otišli na svečani ručak pripređen u obnovljenom mjesnom Domu kulture.

Specijalno za portal Prebilovci-selo na Internetu pripremio: Trifko Ćorović
Fotografije je ustupio portal Slobodna Hercegovina

-----

Izvještaj sa svetoliturgijskog proslavljanje prebilovačkih i drugih donjehercegovačkih novomučenika u hramu Vaskrsenja Hristova u  Prebilovcima objavljen je u večernjim časovima 9. avgusta 2014. godine