Obnavlja se hram u Prebilovcima

Drugog dana uskrsa, 2010. godine, Svetom arhijerejskom liturgijom koju je služio Njegovo preosveštenstvo vladika Zahumsko- hercegovački i primorski G. Grigorije a sasluživalo osam sveštenika simbolično je označen početak radova na obnovi hrama u Prebiilovcima. Sveta arhijerejska liturgija služena je u obnovljenom Domu kulture a prisustvovalo joj je oko dvije stotine vjernika.

Projekat obnove, u ratu porušenog, hrama u Prebilovcima uradio je Dr Predrag Ristić. Obnova hrama nad kraterom prethodnog koji je razoren, ponuđena je ”kao slikostojiteljka arhitekture kompleksa crkve Vaskresenja sa crkvom Svetog Groba u Jerusalimu”. Naravno riječ je o potpuno novom projektu kojim se duh i atmosfera Jerusalimskog hrama presnosi u Prebilovce.

Crkva u Prebilovcima posvećena je Saboru srpskih svetitelja i Prebilovačkih velikomučenika i bila je u izgradnji prije izbijanja ratnih sukoba u BiH. Svještanje temelja obavio je Patrijarh srpski Njegova svetost Pavle 4. avgusta 1991. godine, kada su u njenoj kripti sahranjeni i posmrtni ostaci žrtava iz Drugog svjetskog rata koje su prethodno izvađeni iz hercegovačkih jama. Nepunu godinu dana kasnije združene hrvatsko-muslimanske snage crkvu su srušile minirajući njene temelje i kriptu.

-----------

 

Iz besjede vladike Grigorija izgovorene nakon Svete liturgije

…Hoćemo da podignemo božanstven hram, sličan onom hramu koji je u Jerusalimu podignut na mjestu gdje je postradao naš Gospod na Golgoti i na onom mjestu gdje je vaskrsao iz groba. Isti takav hram ali mnogo manji ali iste takve ljepote ali i isto takvog duha, zahvanjujući ljudima koji su se trudili, koji su išli kod najboljeg našeg arhitekte za hramove Peđe Ristića i koji je došao na takvu ideju da napravi hram kao u Jerusalimu, hram Vaskrsenja Hrista Boga našeg, jer je vaskrsenje Hrista Boga našeg, naše je vaskrsenje (…).

Biće to čudesan hram. Izgradnja tog hrama nije samo radi hrama i nije samo radi kostiju. Ona mora da bude u svrhu izgradnje cijelog sela, cijelog kraja.

S Bogom je jedan dan kao hiljadu godina i hiljadu godia kao jedan dan. Ne treba da gubimo nadu, ne treba da gubimo vjeru, ne treba da pomišljamo kako nema njubavi u Boga. Samo treba da pazimo da li ima ljubavi kod nas i u nama. Onda ćemo moći sve u Hristu Isusu koji nam daje moć. Zato da se dobro uzmete za ruke i pokajete, smirite. Prvi ja a onda svi i da polako, polako, s Božijom pomoći, izgradimo hram i naše Prebilovce.

-----------

 

Hronologija događaja

3. decembra 1989. na zboru građana pokreuta je inicijativa da se otvori zabetonirana jama u Šurmancima, da se posmrtni ostaci žrtava sakupe i prenesu u Prebilovce i dostojanstveno sahrane. Inicijativa Prebilovčana dobila je podršku i u drugim selima na području opština Čapljina i Stolac.

18. decembra 1989. Na petnaest adresa- od matične opštine do državnih organa SR BiH i SFRJ upućen je Zahtjev u kojem se tražilo odobrenje za vađenje kostiju iz Šurmanačke jame.

28. januara 1990. na zboru Prebilovčana je usvojena odluka da se gradi spomen crkva sa kriptom (zajedničkim grobom neviih žrtava). Određena je i lokacija na Kravarici, pored mjesnog groblja. Izabran je i odbor za gradnju hrama.

15. februara 1990. Mitropolit Dabrobosanski G. Vladislav dao je blagoslov za gradnju crkve. Posvetio je Saboru srpskih svetitelja i Prebilovačkih mučenika.
Sredinom oktobra 1990. godine opštinske vlasti su odobrile otvaranje Šurmanačke jame.

13. novembra 1990. u Šurmanačku jamu ušli su speleolozi iz Beograda i Trebinja.
Svečani prenos kostiju iz Šurmanaca u Prebilovce izvršen je 24. novembra i smještene su u Dom kulture.

24. novembra 1990. Mitropolit Dabrobosanski G. Vladislav uz sasluženje velikog broja sveštenika služio je opjelo nevinim žrtvama. Tog dana, okupljenom narodu, bliskoj rodbini žrtava i žrtvama obratio se akademik Milorad Ekmečić: ”Djeco moja prebilovačka, ja sam sa vama rastao do svoje dvanaeste godine, a onda onog kobnog 6. avgusta 1941., samo je slučaj odlučio da vi odete na jednu, a mi koji vas sada dočekujemo kako dolazite iz podzemlja, na drugu stranu života. Mi smo ovdje da vam podignemo spomenik od bronze. Kažu da je to trajno. Možda od bijelog mermera? Kažu da je to još trajnije. Možda od žeženog zlata? To sjaji nadaleko. Da se podigne hram koji je nasalomiv i vječan. Ipak je jedan spomenik, nerukotvorni, podignut vama onog dana kada ste otišli u podzemlje: spomenik ljudskog pamćenja. A pamćenje je nagrada i kazna. Pamćenje je kaštiga od koje se nikakav zločin ne može sakriti”.
Do kraja 1990. godine otvorene su jame Bivolje brdo, Hutovo gradina i Hadži begov bunar, Kukauša donja i gornja, jama u Poplatu i Vidonja, a početkom 91. i jama u Dubravi (Opličići), Jasoč, Prenj Rudine i Prenj Golubinka. Kosti iz ovih jama (osim Vidonje) prenjete su u Prebilovce. Čuvane su u domu skoro 9 mjeseci, uz danoćna dežurstva i brojne posjete. Nakon pribavljenih odobrenja za gradnju crkve i pripremljenog projekta koji je uradio Goran Drugandžija počelo se sa izgradnjom crkve. Većina radova bila je na dobrovoljnoj bazi. Kao majstori su radili Boško Bekan, Damjen Misita i Rajko Bodiroga. Nadzorni organ bio je arh. Đoko Komad. Do avgusta 1991. izgrađena je podzemni dio sa kriptom i masivnim mermernim sarkofagom. Podna ploča crkve je bila na metar od nivoa terena. Podignut je od drvenih greda i privremenii zvonik a zvono je poklonio arhimandrit Simeon Biberdžić iz Stoca.

4. avgusta 1991. postavljen je kamen temeljac, položena povelja i osvještani temelji hrama. Potom su, poslije pomena, kosti u svečanom sprovodu prenjete na plato kod hrama. Služena je Sveta liturgija i opjelo žrtava. Služio je patrijarh srpski Pavle, uz sasluženje episkopa, bačkog Irineja i banatskog Atanasija, brojnih sveštenika i đakona. Poslije opjela kovčezi sa kostima prenjeti su kriptu.
Do aprila naredne godine crkva ozidana do visine šest do osam metara od zemlje.
Crkva je minirana u tri navrata sredinom juna 1992. godine u samim temeljima. Na sarkofag i na same kosti postavljen je plastični eksploziv, protivtenkovske mine i velike avionske bombe. U uslovima velikog pritiska i temperature uništeno je 95% kostiju, a dio se sjedinio sa betonom. Poslije miniranja teren je poravnat sa građevinskim mašinama.

30. maja 2007. Sa blagoslovom vladike Zahumsko-hercegovačkog i primorskog G. Grigorija počelo je istraživanje terena na kojem je bio hram. Radovi su povjereni Zavodu za zaštitu spomenika kulture iz Banja Luke a njima je rukovodio je arheolog Aleksandar Ratković iz Trebinja. Srpsko nacionalno društvo «Prebilovci» svojim aktivnostima i finansijskom podrškom značajno je doprinjelo u realizaciji istraživačkih radova. Pronađeni posmrtni ostaci mučenika smješteni su u obnovljeni Dom kulture.
-----------------

Foto albumu donosimo više fotografija vezanih za hram u Prebilovcima kao i jedan broj fotografija značajnijnijih djela Predraga Ristića. Prebilovci- selo na Internetu objavili su širi intervju sa Predragom Peđom Ristićem. Intervju su prenjela tri portala: zvanični sajt Srpske pravoslave crkve, sajt Zahumsko-hercegovačke i primorske eparhije kao i sajt Udruženja Jadovno iz Banja Luke.

 


Da li će se selo Prebilovci po drugi put dići iz pepela? Hoće li mještani dočekati treću sahranu svojih predaka? To su pitanja na koja je potražio odgovor reporter emisije Pečat, Radio televizije Republike Srpske.

-----------

Objavljeno 7. aprila 2010. godine

joomla template gratuitjoomla free templates
2024  Prebilovci  globbers joomla template