Nad starim spomenicima
Zdjes (ovdje) kamen priča istoriju
Stanovnici Prebilovaca u prvoj polovini februara, 3. a potom i 17. februara radili su na uređenju mjesnog groblja. Učestvovalo je dvadesetak ljudi a petorica njih stigla su iz izbjeglištva da pomognu povratnicima na uređenju groblja. Radovi su nastavljeni i u nedjelju 24. februara, kada su korišteni i hemijski preparati za uništavanje korova- tako da je sve što je planirano bilo završeno za Zadušnice , kada se posjećuje groblje i pale svijeće za pokoj duše umrlih. Nije to bio ni mali ni lak posao.
I:N:+:C:J:L:N:I:K:
ZDJES: POČIVAJEI: RAB: BOŽIJI:: AĆIM:DRAGIĆEVIĆ: POŽIVJE: GODINA:60: PRESTAVISE:LjETA: GOSPODNjEG: NA:1823
I N: +:C:J:L:N:I:K
ZDJES : POČIVAJET:: RABA : BOŽIJA : ANĐA : SUPRUGA:AĆIMA:DRAGIĆEVIĆA: POŽIVJE: GODINA:35:PRESTAVISE:LjETA : GOSPODNjEG: NA:1817
Groblje je dosta veliko i bogato spomenicima iz raznih vremena, koji najbolje svjedoče o nekadašnjoj veličini, snazi i slavi sela. Bilo je zaraslo u trnje i šikaru. „Otkri veno “ je mnoštvo kamenih spomenika, iz starog vremena. U opštem rušenju i paljenju svega prebilovačkog, u vremenu od juna 1992. do septembra 1999., stari dio groblja je ostao manje oštećen, zahvaljujući činjenici da je teren bio teško prohodan, upravo zbog zarastanja u šikaru. Posmatranje ovih spomenika danas govori nam da smo o minulom dobu i ljudima tog doba imali pojednostavljeno mišljenje. Stari kameni nadgrobni biljezi, u svojoj ljepoti i odmjerenosti, ohrabruju, svjedočeći o snazi ruku i duha nekadašnjih Prebilovčana. I u najtežim vremenima, oni su znali da treba da ostave trag iza sebe i poruke potomstvu da zna ko je i od koga je. Ovi spomenici su pravo bogatsvo, okamenjeni dokaz o postojanosti i neophodna kopča ka istraživanj u prošlosti Prebilovaca i njihovih porodica
Dragocjeni spomenici sa prebilovačkog groblja su samo dio o gromnog arheološkog i etnološkog nasljeđa ovog sela , kome pripadaju gradine i gomile, nekrop o le u groblju i Vinogradima, kula u Kulinama, tragovi antičkog mosta , stari most na Bregavi, (pola vijeka stariji od čuvenih mostova u Višegradu i Mostaru), stare čatrnje iz turskog vremena, kameni zidovi više od sto prebilovačkih kuća i drugo. Sve to zahtjeva stručan popis i istraživanje, kako bi se prezentovalo javnosti, zaštitilo od propadanja i krivog tumačenja, a posebno pomoglo da se od otimanja i falsifikovanja zaštiti prošlost ovog kraja i srpskog naroda u njemu.
Na starijem dijelu prebilovačkog groblja, pažnju privlače skladni i jednoobrazni spomenici Aćima Dragićevića i njegove supruge Anđe, koji su živjeli u drugoj polovini XVIII i prvoj četvrtini XIX vijeka. Po podacima sa spomenika Aćim je rođen 1763. dok mu je žena Anđa rođena 1782.
Nedostaje poruka kada su podignuti njihovi spomenici .
Kvalitetne savremene digitalne fotografije koje je snimio Mladen Bulut Anđelkov, mogućnosti računara, poznavanje crkveno-slovenskog i ruskog jezika, pomogli su potpisniku ovog teksta da zajedno sa poznatim crkvenim arhitektom i kaligrafom prof. dr Peđom Ristićem pročita i rastumači tekt na kamenoj knjizi prebilovačkog groblja.
Aćim Dragićević bio je, u Prebilovcima, savremenik starog Jovana- Suhe Dragićevića, rodnačelnika Suhića i njegovog sinovca Ristana- Ekmečije Dragićevića, rodonačelnika Ekmečića, Jovana- Kese Dragićevića i drugih Dragićevića, poznatih iz seoskog predanja. Kao i svako, i to je vrijeme u Prebilovcima bilo teško, što zbog kuga koje su morile narod, a što zbog turskog zuluma, podstaknutog Karađorđevim i Miloševim ustankom u Srbiji. Ni prethodnom pokoljenju nije bilo lakše, zbog ratova Turaka protiv Mlečana i unijaćenja koje je uz njih išlo . U Aćimovom vremenu, starosjedilačka porodica Dragićević, već se bila razgranala preko devet pasova tako da je došlo do međusobnog krvnog udaljavanja, što je stvorilo preduslove za nastanak novih prezimena, nazvanih po glavama domaći na u tom, a kod nekih i u ranijem pa i kasnijem razdoblju.
 |
 |
|
/ISUS NAZAREĆANIN + CAR JUDEJSKI POBJEĐUJE |
ISUS NAZAREĆANIN + CAR JUDEJSKI POBJEĐUJE |
Stari spomenici u groblju potvrđuju prebilovačko predanje o nastanku sela i njegovih rodova. Po tome predanju Dragićevići i bratstva nastala od njih, su starjenici u selu, sa predanjem o vlasteoskom porijeklu i kao takvi su dragocjen izdanak starog srpskog stanovništva u ovom kraju, koji je sačuvao i svoje ime i vjeru.
Po ovom Aćimu, sa spomenika, nazvan je lokalitet Aćimova bašča, na brdu između Zojmira i Glaviždola. To je još jedan dokaz u ukorjenjnosti Prebilovčana u prostor na kome vjekovima žive. On je sav u toponimima, kojima su nazive dali preci današnjih Prebilovčana, koji su tu započeli svoje bitisanje prije više od pet vjekova. Ovi toponimi, oimenjeni na svakih par stotina metara prostora, posebno su jezičko bogatstvo i izraz duše prebilovačkog naroda.
Milenko Jahura
