Astrida Bugarski

Tradicionalni oblici stambenih zgrada i kultura stanovanja u Prebilovcima

Klik za vecu slikuKuća na sprat u Grliću (Prebilovci), detalj.

Tradicioalnu kulturu stanovanja prebilovačkog kraja odlikuje niz elemenata zajedničkih cijelom prostoru jugoistočne Hercegovine. Uz slične prirodne datosti tome su doprinosila stoljetna migraciona kretanja stanovništva putem kojih su Prebilovci naseljavani življem iz bližeg i daljeg okruženja. Za razliku od nekih nešto sjevernije lociranih hercegovačkih naselja, čiji su stanovnici bili opredjeljeni na ekstenzivnu stočarsku ekonomiju i tokom godine se etapno kretali od jednog do drugog povremenog naselja1 , stanovnici Prebilovaca su živjeli u stalnom naselju okrenuti obradi zemlje dok su izgon svoje sitne stoke na ljetne planinske pašnjake prepuštali stočarima nevesinjskog kraja. U zimskom periodu samo neka prebilovačka domaćinstva prebacivala su sitnu stoku izvan sela ”na trave”, s tim da je sa stokom išao samo poneki član domaćinstva2.

Na osnovu sačuvanih materijalnih ostataka i predaje lokalnog stanovništva do kojih se došlo terenskim istraživanjima sedamdesetih i osamdesetih godina 20. vijeka zna se da su stanovnici Prebilovaca sve do polovine 20. vijeka u većini stanovali u kućama kamenih zidova tradicionalnih karakteristika različitog razvojnog stadija. U vrijeme feudalnog društvenog uređenja raznolikosti među njima prevashodno su bile posljedica nejednakog društveno-političkog i socijalnog statusa stanovnika. Vlasnici zemljišnih posjeda, uglavnom muslimanske porodice iz Počitelja, Stoca i Mostara, u vrijeme otomanske uprave za svoje su potrebe gradili zidane prizemnice i jednospratnice. Porodice kmetova koje su obrađivale feudalne posjede, pripadajući poglavito pokretnom dijelu pravoslavne populacije, gradile su provizorne suhozide kuće elementarne prostrane razvijenosti koristeći materijale koje im je pružala neposredna prirodna okolina. Neke, pak, kmetove age su smještale u napuštene objekte, ponekad i one u kojima su svojevremeno sami stanovali3. Po ulasku u 20. vijek, izmjenom društveno-ekonomskih odnosa osnaženo domicilno ruralno stanovništvo opredjeljuje se za zidanu kamenu prizemnicu, eventualno jednospratnicu, a ponekad i stambeni kompleks koji se sastoji od prizemnice i spratnice.

Kao i u drugim ruralnim sredinama donje Hercegovie, suhozida jednoprostorna prizemnica bila je u Prebilovcima osnovni oblik tradicionalne stambene zgrade, koji je svojevremeno zadovoljavao sve stambene potrebe jednog domaćinstva. Prema predaji, u takvom elementarnom obliku stambene zgrade, pojedina su domaćinstva u Prebilovcima stanovala još na prelazu iz 19. u 20. vijek. Pošto se ušlo u 20. vijek u većini takvih očuvanih objekata davnašnjeg porijekla sa samo jednim otvorom u zidu – vratima, smještana je stoka, dok je stambenu funkciju preuzimao neki od novije izgrađenih oblika kamene kuće. Suhozida jednoprostorna prizemna kuća u Prebilovcima zvana dimarica, bila je objekt pravougaone osnove začelja prislonjenog uz strm odsjek u terenu sa dvoslivnim vegetabilnim krovom. Za pokrov je najčešće imala trsku – blatski krov (botur ili makalj) ili ražovnu slamu – krov. Prema pokrovu lokalno stanovništvo nazivalo ju je krovarom4.

Jednoobrazno opremljen enterijer suhozide prebilovačke kuće sadržavao je nisko otvoreno ognjište smješteno uz začelje okrenuto višem terenu i uz njega jedan ili dva niska kameno zemljena platoa za sjedenje i ležanje –krevet odnosno krevete. Uz začelje, cijelom njegovom dužinom, bio je stepenasto izveden prepust – prijeklad, sa nišom za pepeo – kutaricom. Na njega je odlagano posuđe i pomagala za loženje vatre, kao i neki drugi predmeti upotrebljavani na ognjištu. Ostalu kućnu opremu domaće ili zanatske izrade činilo je skromno pokretno pokućstvo i oprema dinarske provenijencije i inače uobičajena u bosansko-hercegovačkom prostoru. Drveni su bili: niska kružna sinija, niske tronožne stolice – šćemlijenaćve za miješanje hljeba, sanduk za brašno –hambar, stan za tkanje, kolijevka za novorođenče. Za držanje kašika korišten je krto opleten od pruća. Uz sač, saksiju i tepsiju za gotovljenje jela na ognjištu korištene su keramičke i metalne posude : kotlača, kotao, kačun, itave. Za mlijeko i mliječne proizvode najviše su upotrebljavane drvene posude: kabo, uhača, kablić, stap i kaca. Kao posteljne prostorke služile su hasura (od krova) i himbulja (od vune), a kao pokrivač vuneni gunj. Pred odlazak na počinak posteljinu bi razastirali preko kreveta.

U izmjeljenim društveno-ekonomskim odnosima nastupilim uspostavljanjem austrougarske vlasti u Bosni i Hercegovini izobičajila se gradnja kuća prostim slaganjem materijala koji se mogao naći u neposrednoj okolini. Potstaknuti opštim civilizacijskim kretanjima i ekonomski ojačani širenjem uzgoja duvana, Prebilovčani umjesto suhozide kuće grade zidanu kamenu prizemnicu. Lokalni majstori tad najčešće zidove zidaju sa malterom, tzv. grezu, od sitnijeg, uglavnom neobrađenog ili poluobrađenog kamena neujednačene veličine. Od obrađenog kamena bili su dovratnici i doprozorniici, eventualno i ugaono kamenje. Klesari su većinom bili majstori iz Popova polja koji su već odranije zidali spratnicu imučnijih stanovnika. Ove prizemnice, pravougaone osnove dužinom postavljene okomito na izohipse ili paralelno sa njima, imale su dvoslivan krov. U starije vrijeme bio je sa pokrovom od kamenioh ploča, pa ih je lokalno stanovništvo nazvalo pločnicama5. Za izradu pokrova od kamenih ploča bili su angažovani specijalni majstori koji su ploču slagali u dijagonalne redove, na način tipičan za cijelo hercegovačko područje. Teški kameni pokrov zahtjevao je pojačanu krovnu konstrukciju mada je greda slemenjača krajevima bila oslonjena na zabatne zidove, kao i greda postavljena sredinom krovne strane paralelno sa vjenčanicom i sljemenjačom na koju su se oslanjali rožnici. Umjesto ploče novije izgrađene prizemnice dobile su pokrov od crijepa (cigle), koji je što se tiče krovne konstrukcije bio manje zahtjevan. Prvobitno jednoprostorna, zidana prizemnica je vremenom postala dvospratna, da bi na kraju u rijetkim slučajevima imala i više od dvije prostorije, te dobila znatno izduženu osnovu6. U vrijeme procvata uzgoja duvana ispod njene sobe znao je biti ukopan tzv, tunel, prostor za privremeno deponovanje duvana.

Dok se u zidanoj prizemnici ložilo na otvorenom ognjištu, uz njeno začelje nalazio se prijeklad (visine 0,80 – 0.90 m) sa kutaricom i pendžerama7. Uz ranije uobičajeni inventar, od početka 20. Vijeka u kući Prebilovaca sve češće se susreće ruhni sanduk prednje stranice ukrašene rezbarijom. Posebni cijenjeni za smještaj djevojačkog ruka bili su sanduci konjičkih drvorezbara. Osim inventara domaće izrade, nakon Prvog svjetskog rata sve brojniji postaju predmeti zanatske izrade, pa i neki industrijski proizvodi. U sobi u to vrijeme obaveznim invetarom postaje krevet klasičnog oblika.

U Prebilovcima, kao i nekim drugim ruralnim sredinama jugoistočne Hercegovine, uporedo sa prizemnim kućama već u daljoj prošlosti bilo je pojedinačno i jednospratnih kuća. Lokalno stanovništvo nazivalo ih je čardacima(prvo lice jednine čardak). One primjerke nastale u osmanskom periodu, u čijim zidovima su ostavljeni uzani otvori poput puškarnica, ponekad je nazivao kulama (prvo lice jednine kula), mada se radilo o jednospratnom, čak i poluspratnom obliku stare kamene kuće8. Naziv kula ukazuje na izvornu, fortifikacionu namjenu nekadašnjih čvrsto građenih kamenih hercegovačkih spratnica. Čardaci starijeg postanka, uz koje je najčešće bila prislonjena jednoprostrana prizemnica sa otvorenim ognjištem, pripadali su poglavito muslimanskim porodicama (agama) koje su ih koristile kao ljetnikovce, a u vrijeme prikupljanja pripadajućeg dijela prinosa sa zemlje, i kao spremište za poljoprivredne proizvode. Nakon sprovedene agrarne reforme, kako je već naprijed navedeno, zemljoposjednici su ih znali ustupiti bivšim kmetovima. U tim slučajevima bi im funkcija bila djelimično izmjenjena. Stari prebilovački čardaci bili su polustambene-polugospodarske stambene zgrade sa samo jednom prostorijom u prizemlju i na spratu. U prizemlju je bila izba sa funkcijom ostave, dok je spratna prostorija sa kaminom, tzv. čardak, imala stambenu funkciju. Neki čardaci elementarne prostorne razvijenosti kad bi zbog diobe u porodici postali kuća za stanovanje dva domaćinstva naknadno bi bili podjeljeni poprečnim pregradama, te dobili dvospratnu izbu i dvospratni čardak. Rijetki čardaci bili su već u izvornom obliku izdjeljeni, premda su bili namjenjeni stanovanju samo jednog domaćinstva9. Neki čardaci nastali su nadogradnjom prizemnice10. Osnova čardaka bila je manje ili više izduženog pravougaonog oblika dužine između 5 i 10 m, a širine između 4 i 6 m. U većini dužinom su bili postavljeni okomito na izohipse i začelje im je bilo uz strm odsjek u terenu ili izgrađeno na višem terenu, te bilo skraćene visine. Kad bi začelje bilo podignuto na višem terenu, pod malim dijelom zgrade ne bi bilo izbe ili bi ona bila jednim dijelom ukopana u kosini terena. Zidovi čardaka, promjera 0,50 – 0, 60 m, bili su izgrađeni od djelimično obrađenog, uglavnom sitnijeg i po veličini neujednačenog kamena. Pokrov njihovog onižeg (cca 1,60 m) dvoslivnog krova činile su kamene ploče složene u dijagonalne redove. Za pristup u spratni nivo imali su dograđen trijem sa stepeništem. Prvobitno je to najčešće bio drveni prigradak poduprt stubovima, natkriven proširenom strehom – krilom11. Noviji oblik trijem nazivan je solarom nazivom uobičajenim za trijem kod kamene kuće u krševitom jadranskom zaleđu. U Prebilovcima do ovog trijema ozidanog kamenom, dužine između 1,70 i 2,00 m i širine između 1,30 i 1,50 m, nenatkrivenog i neograđenog, vodilo je kameno stepenište12.

čardacima starijeg postanka uređaj za loženje vatre bio je kamin sa dimovnim kanalom u vanjskom poprečnom zidu – odžak. Za prikupljanje dima nad ognjištem odžak je imao poluljevkasto oblikovanu kapu odignutu od poda za nekih 0,90 m. U zidovima čardaka ostavljene su niše, tzv. dolafi za odlaganje sitnijih predmeta.

Imućnije srpske porodice čardake slične onim nastalim u vrijeme vladanja feudalnih društvenih odnosa, grade u prvim decenijama 20. vijeka. I u to vrijeme čardak često prati prizemnica sa otvorenim ognjištem i stambene potrebe jednog domaćinstva podjeljene su između ova dva objekta13. I ovaj čardak novijeg postanka zadržao je polustambenu-polugospodarsku funkciju, s tim da prostorija u gornjem nivou služi za okupljanje ukućana i gostiju u svečanim prilikama (npr. krsna slava) za noćenje gostiju, prema potrebi za sušenje nekih poljoprivrednih proizvoda, pokatkad za noćenje mladih ukućana i slično. Shodno namjeni tad se od pokućstva u čardaku pojavljuje dugi sto i klupe za sjedenje oko njega. Odžak za loženje vatre zamjenila je peć zanatske izrade.

Po svršetku Drugog svjetskog rata mještani Prebilovaca (među kojima više nije bilo muslimanskih porodica) čardacima su nazivali samo očuvane stare spratne kuće, dok za spratnice izgrađene u novije vrijeme nisu koristili taj naziv mada se radilo o kućama manje-više sličnim arhitektonskih karakteristika. Pojedina domaćinstva koja su ostala da stanuju duže u jednospratnim kućama izgrađenim prema ustaljenim tradicionalnim normama vremenom su te objekte prilagođavala novonastalom dobu izvodeći izvjesne adaptacije. U slučajevima kada bi zbog povećanja broja ukućana zatrebao višedjelni prostor neki su naknadno pregrađivali postojeći prostor, a neki su dograđivali krilo uz prvonastalu česticu. Zbog diobe u porodici obično bi prizemlje i sprat bivali podjeljeni na dva jednaka dijela. Probijanjem po jednog otvora za vrata u prizemnom i spratnom nivou, te eventualno dogradnjom trijema, stvarali bi se uslovi za stanovanje dva domaćinstva. Neke među novije izgrađenim spratnicama vremenom su bile opremane tako da su mogle zadovoljiti sve stambene potrebe jednog domaćinstva, pa je na taj način prestala potreba da uz njih bude prizemnica u kojoj je starija generacija obavljala većinu kućnih poslova.

--------

Sarajevo, aprila 2011.

--------

1Prema vremenu, odnosno godišnjem dobu, koji bi provodili u povremenom naselju nazivali su ga zimovalište, proljetište, ljetište, zimovalište.

2Tako bi npr., stoka Buluta do Božića bila na lokalitetu Košćela, a potom bi ju premještali na lokalitet Dijela, a kada bi i tu iskoristila zalihu hrane prebacivali bi ju na neko vrijeme u Prebilovce.

3Prema predaji, primjerice, Kapetanovići su prizemnicu sa otvorenim ognjištem ustupili Nadaždinima a čardak Ždrakanovićima.

4Neke od tih kuća bile su znatne veličine. Tako jedna krovara srušena u Preblovcima 1923., prema sjećanju lokalnog stanovništva u dužinu je imala oko 8 m, a u širinu nekih 4 – 5 m.

5Do osamdesetih godina 20. vijeka, kada su vršena terenska istraživanja , u Prebilovcima je ostala, npr. očuvana jednoprostornapločnica Suhića.

6Ostalo je upamćeno da je bilo pločnica navodno dugih negdje 8 i 10 m. a širokih oko 5 m. Tih dimenzija bila je i osnova Šošinepločnice, jednoprostorne prizemnice u vlasništvu muslimanske porodice po čijem je prezimenu dobila naziv.

7pločnici Suhića, čija je osnova bila 7,5 H 5,5 m, nisko otvoreno ognjište (visine 0,15 m) bilo je dugo 1,30 a široko 8,85 m, dok je krevet (takođe visine 0,15 m) bio dug 2,00 a širok 1,20 m. Prijeklad je bio visok 0,87 m i širok 0,40 m, dok je u njemu kutarica imala dimenzije 0,69 H 0,48 m i bila duboka 0,50 m, a sedam pendžera u dužinu i širinu imalo po 0,40 m.

8Tako je npr., u sjećanju Prebilovčana dugo ostala Medina kula.

9U jednom do osamdesetih godina 20. vijeka očuvanom čardaku u zaseoku Grlić, osnove 10 H 6 m, gornja etaža bila je poprečnom pregradom podjeljena u dvije prostorije od kojih je jedna u dužini imala 5,00 m a druga oko 3,00 m. Kako je ovaj čardak ostao sa po jednim ulaznim vratima u prizemnom i spratnom nivou nema sumnje da je korišten za stanovanje jednog domaćinstva.

10U osmoj deceniji 20. vijeka, primjerice, za očuvani Ekmečića čardak iz zaseoka Grlić mještani su tvrdili da je nastao nadogradnjom prizemnice, te da su uklesani brojevi 1851 i 1881 – godine izgradnje prvotnog i bazidanog dijela.

11Drveni trijem i stepenište imali su npr. čardak Brnjašića sa uklesanom 1907 (godinom) i od njega nešto stariji čardak Lazara Čole Buluta.

12Osamdesetih godina 20. vijeka solar očuvanog čardaka Ćirić Veljka sa uklesanom 1907 (godinom) bio je dužine 1,98 m i širine 1,45 m.

13Ćirića čardak sagrađen u prvoj deceniji 20. vijeka za potrebe dobro stojećeg domaćinstva seoskog kneza, čija osnova je bila 5,00 H 4,50 m, pratila je prizemnica osnove 5,50 H 4,50 m.

joomla template gratuitjoomla free templates
2021  Prebilovci  globbers joomla template