.

PREBILOVAČKA OGNJIŠTA. Priča o selu u kome je u Drugom svjetskom ratu od 10 Srba ubijeno 9

„I biće pusti Prebilovci. Glas ljudski neće se čuti, ptice neće pjevati, niti će volovi rikati, konji hrzati… Potom će selo biti obnovljeno i biće grad...“,

                                                                Proročanstvo je Spasoja Tripkovića Lalića.

Autor: srpskainfo  19. oktobar 2022 у 14:59

Jedino u vrijeme kada su stari Dragićevići osnovali naselje na mjestu današnjeg sela Prebilovci, a bilo je to na razmeđu XIV i XV vijeka, ovo naselje imalo je manje stanovnika nego što ima danas.

Međutim, danas, uključujući one koji su rođenjem vezani za Prebilovce, selo ima više stanovnika nego je ikad imalo. A, narastalo je i do hiljadu čeljadi.

Malo je mjesta, čak i u svjetskim relacijama, koja su kao Prebilovci doživjela sličnu tragediju u Drugom svjetskom ratu. U tom ratu devetorica od deset mještana su ubijena. Samo jedan je ostajao u životu. U ovom potonjem ratu poginula je jedino starica, Draginja Medić. Ostalih 175 stanovnika je protjerano sa svog ognjišta. Svaka od 112 kuća je zapaljena. Protekla je gotovo cijela posljednja decenija minulog vijeka kada se u selu ponovo čuo ljudski glas.

Danas Prebilovci imaju svega 43 stalna stanovnika, za 14 manje nego u vrijeme prvog poslijeratnog popisa u dejtonskoj Bosni i Hercegovini.

- Sve je u životu dvoga, samo su Majka i Zavičaj jednoga – misao je koja je predata pamtivjeku ovdje u Prebilovcima, jednako kao i ona „Čovjek u brdu, tikva u polju”. Ili „Mala škalja, velik kamen drži”.

Brojni su tragovi u selu i njegovoj bližoj i daljoj okolini koje su iza sebe ostavili nekadašnji stanovnici. Danas ih prepoznajemo po mramorovima u pravoslavnom groblju i Ždrakanovića vinogradu, u kućama na sprat iz vremena Otomanske imperije, ulomcima keramike pronađenim na Suhića gradini.

Arheolog Raško Ramadanski datirao ih je u vrijeme prvog milenijuma prije nove ere. Nepregledni su duvari oko sela, brojni toponimi svojim imenom svjedoče čime se žitelj sela nakad bavio i od čega je živio.

Ušuškao je selo na padinama Bijele vlake i Grapka sa amfiteatarskim položajem u odnosu na visoravan Kravaricu ispred sela. Od polovine druge decenije XXI vijeka gledaju se selo i hram Vaskrsenja Hristvog na Kravarici – rijetki živi stanovnici i hiljade silom upokojenih iz sela i Donje Hercegovine čija su imena ovjekovječena na čak 80 kvadratnih metara zidova hrama u koji se ulazi iz amfiteatra, okrenutog prema selu.

U vijekovnom trajanju Prebilovčani su držali korak sa novim vremenima izgradnjom kuća na sprat od 1701. do 1851, podizanjem zgrade za osnovnu školu (1924.) koja je ponijela ime kralja Milutina, izgradnjom makadamskog puta od mosta na Bregavi do sela (1946.), obnovom školske zgrade (1954.).

Staru školu, sa pozornicom, preuredili su u Dom kulture na radost sve brojnijoj omladini u selu a podigli novu školsku zgradu (1957.) koja je raspolagala sa dvije učionice i stanom za učitelja. Uređenjem prostora između nove školske zgrade i Doma kulture dobio se prostor za podizanje spomenika (1962.) koji je podsjećao na stradanje stanovnika Prebilovaca u vrijeme NDH  i doprinos naroda ovog sela Narodnooslobodilačkoj borbi (1941-1945.). Tako je uređen centralni dio naselja.

Uz obnovljeni Dom kulture koji je tada (2008.) osvještan i ponio ime Kulturni i duhovni centar sveti kralj Milutin danas se nalazi u ruševinama školska zgrada. Spomenik je devastiran kao i, još uvijek, većina od 112 kuća u selu. Donacijama je obnovljeno samo 27 prebilovačkih kuća, 12 ognjišta obnovljeno je ličnim ulaganjem njihovih vlasnika. Vodovod do sela je nezavršen, asfaltni put do sela i kroz selo u veoma je lošem stanju,

Mnogo toga u Prebilovcima čeka obnovu.

- Gledano pojedinačno naše snage su slabe i nedovoljne za obnovu sela. Međutim, ako se udružimo, bez razlike gdje živimo i radimo, mogli bi i trebali raditi za dobrobit sela i njegovu budućnost. Rodno selo treba nas danas više nego ikad – kaže Pavle Ekmečić. predsjednik Upravnog odbora novoformiranog udruženja građana „Ognjište”.

Kako kaže, oslanjajući se na značaj Prebilovaca u novijoj istoriji, realno je očekivati pomoć i podršku od vlasti u Bosni i Hercegovini i Srbiji.

– No, prije toga i prije svega, trebamo mi Prebilovčani lično osmišljavati i podržavati aktivnosti u Prebilovcima za Prebilovce. Na tom tragu pokrenuli smo inicijativu, formirali i registrovali zavičajno udruženje koje ima sjedište u selu. Želja nam je da okupimo što više Prebilovčana i da zajedno brinemo o selu i njegovim potrebama. Udruženje se nalazi na početku rada i sa ambicioznim planovima. Kakav će rezultat biti u našem radu zavisi od svih nas i naše podrške novoformiranom udruženju – zaključuje Ekmečić.

Uz postojeći hram Vaskrsenja Hristovog na ulazu u selo, rekonstrukcijom stare školske zgrade, pretvaranjem njene namjene u turističke svrhe, otvorile bi se mogućnosti da se povratnička domaćinstva počnu baviti vjerskim i seoskim turizmom. Ovo tim prije što je u proteklim godinama hram Vaskrsenja Hristovog posjetilo više od 50 hiljada vjerujućih Srba.

Prebilovačka bratstva uvela su lijep običaj koji je prerastao u tradiciju, da budu kumovi Slave prebilovačkih i donjehercegovačkih mučenika koja se slavi, prema kalendaru SPC, 6. avgusta. Do sada su bili kumovi Dragićevići, Nadaždini, Ekmečići i Ždrakanovići. Naredne godine to će biti Buluti, a godinu dana kasnije Brnjašići.

Šesnaestog oktobra u Prebilovce su stigle dvije grupe sa 26 poklonika iz Crne Gore i Srbije. Prisustvovali su Svetoj liturgiji u Hramu Vaskrsenja Hristovog. Sveštenik iz Crne Gore, Bjelica Vidaković, koji je stigao sa vjernicima, sasluživao je sa mjesnim parohom Markom Gojačićem. Ovo pokloničko putovanje organizovalo je udruženje ”Ruža vjetrova” iz Bijele. Slobodanka Bobana Želalić, koja vodi udruženje, kaže nam  da iz Prebilovaca odlaze sa snažnim utiscima i uz bezgraničnu zahvalnost domaćinima na srdačnom dočeku i prijemu za vrijeme boravka u selu. Poklonici iz Srbije stigli su u organizaciji Srpskog nacionalno društva ”Prebilovci” iz Beograda koje je, od formiranja 2006. Godine, dalo krupan doprinos u izgradnji hrama i obnovi  sela. Organizovali su, uz to, više od dvadeset pokloničkih putovanja do Prebilovaca.

Imaju Prebilovci sve pretpostavke da se bave vjerskim i seoskim turizmom. Selo i Hram Vaskrsenja Hristovog već se nalaze u programima Dobročinstva i drugih pokloničkih agencija SPC. Geografski položaj sela sa blagom klimom, blizina prirodnog i ornitološkog rezervata Hutovo blato, Jadranskog mora te bogatstvo kulturno-istorijskih spomenika u neposrednoj blizini sela pružaju neslućene mogućnosti za sadržajan boravak u ovom kraju.

Još 2016. godine Pavle Bulut (95), danas jedini živi svjedok događaja u Prebilovcima iz 1941. pokrenuo je inicijativu da se obnovi svaka ruševina u selu. To je saopštio u pismu koje je uputio u zavičaj i predložio da se formira fond u koji bi se sabirala sredstva za tu namjenu. Milenko Jahura pročitano je Pavlovo pismo na skupu u Kulturnom i duhovnom centru sveti kralj Milutin kojem su prisustvovali svi povratnici u selo, ali i dobar broj onih koji, nažalost, ne žive u selu jer, još uvijek, imaju status raseljenog lica.

Malo je reći da je pismo sa oduševljenjem primljeno među prisutnim.

– Danas, kada promišljamo o selu i kako oživjeti utuljena prebilovačka ognjišta, jedinstvena je prilika da zaboravljenu inicijativu Pavla Buluta oživimo – ističe Pavle Ekmečić.

Uvjeren je da će to ”Ognjište” učiniti koristeći iskustva u radu planetarne organizacije Srbi za Srbe. Drugim riječima to znači da će, kad fond za Prebilovce počne sa radom, svaka donacija, svaki odvojeni dinar, dolar ili evro i njihov utrošak biti javno dostupan na zavičajnom portalu Prebilovci – selo na internetu, utemeljenom daleke 2006. godine.

--------------------

Ovaj tekst objavljen je 19. oktobra 2022. godine na portalu www.srpskainfo.com odakle tekst prenosimo na praznik Svete Petke 2022. na zavičajni portal Prebilovci-selo na internetu. Fotografije pripadaju fotodokumentaciji zavičajnog portala.