Jesen u selu
 Шипци сладунци |
|
 Купус раштан |
 Блитва за тржницу |
|
Тикве питњаче |
 Дуња |
 Умјесто серђена дувана палма и шипак у дворишту |
 Берба посљедњих смокава |
Jesen. Uvijek je topla na jugu, u Hercegovini, u Prebilovcima.
Odavno u pamćenju zapretane, kod starijih se s jeseni javljaju prepoznatljive slike karavana konja na prilazima selu natovarenih sepetima grožđa ili ararima punim klipova kurukuza. (Ne)čuje se škripa zaprežnih Rajkovih (Šušić) ni Bogdanovih (Ekmečić) kola sa berićatnim urodom njihovog težačkog rada. Nestali su i serđeni sa posljednjim koncima duvana koji se zlate na suncu Miholjskog ljeta. Iščezle su i mobe komišanja kukuruza, zgasli su rakijski kazani i kanzalija Baronu (Danilo Bulut).
Nisu izostali jedino darovi što ih plodeći se donosi majka priroda. Tu i tamo, ipak, da se nasluti prisustvo ljudskih ruku. Umjesto divljih šipaka- sladunac, umjesto serđena u prostranim dvorištima rastu kupus raštan ali i palma. Sa tek poneke smokve ubrani su posljednji slatki plodovi, pokoji orah je već omlaćen. Na rijetkim njivama koje se obrađuju plastenik pred kojim se savija blitva čekajući da je iznesu na tržnicu.
Na svaku stranu, dokle pogled doseže, skromno se nude darovi jeseni u Prebilovcima. (a. d. – m. a. b.).
_______________
Snimljeno krajem septembra i početkom oktobra 2009. godine. Objavljeno u oktobru.
