Povratak na staze djetinjstva
 Luka Glibo (42) biciklom je prevalio put od rodne Rogatice do Prebilovaca |
Luka Glibo biciklom je, za dva dana- 15. i 16. avgusta, prevalio 230 kilometara od rodne Rogatice do Prebilovaca. U prvom licu jednine za zavičajni portal Prebilovci- selo na internetu Luka, koji nosi dedino ime, opisuje motive za putovanje biciklom od Rogatice preko Foče, Gacka, Berkovića, Stoca i Čapljine do Prebilovaca
Ima nekoliko razloga da se biciklom uputim u Prebilovce. To mjesto je srpsko svetilište. Od malih nogu slušao sam o stradanju Srba iz tog sela i tog kraja. Smatram da je vrijedilo pomučiti se i doći na to sveto mjesto biciklom i pokloniti se svetim mučenicima. Drugačije je sjesti u auto i za četiri sata doći iz Rogatice do Prebilovaca.
Drugi razlog je što sam na ovaj način odao počast pokojnom ocu Nikoli dolaskom u njegov rodni kraj, odnosno u kraj mog djetinjstva. Mada je centar mojih životnih aktivnosti daleko od Tasovčića, Tasovčići nisu i nikad neće, kod mene, pasti u zaborav.
Treći razlog je što sam htio da saznam imam li snage, mentalne prije svega, da se izborim sa silnim kilometrima, usponima, vjetrom, kišom, automobilima, kamionima i drugim izazovima na putu.
_________
|
Pred ciljem putovanja |
Rođen sam u Rogatici, 1976. godine. Moj otac Nikola, Tasovčanin je po rođenju. Radni vijek proveo je u Rogatici, gdje je u srednjoj školi predavao istoriju. Upokojio se u jesen prošle godine. Svaki školski raspust provodili smo u Tasovčićima (i zimski i ljetni) i tu su sve moje najveće i najdraže uspomene iz djetinjstva. Tada sam zavolio taj kraj. Naučio sam plivati na Bregavi, ispod Klepačkog mosta, a u Tasovčićima, blizu Leda, kod trafo-stanice naučio sam vozati biciklo. Završio sam Ekonomski fakultet u Beogradu. Radim u Zavodu za zapošljavanje Republike Srpske na Palama
________________
I još jedan, jednako važan razlog je tu, - ljubav prema biciklizmu, prema osvajanu kilometara, uživanju u prirodi, slobodi. Zadnjih deset godina intenzivno koristim biciklo (najviše u okolini Rogatice). Privlače me nove ture, novi predjeli za vožnju biciklom i uživanje. Biciklizam je sport zaljubljenika, da ne kažem fanatika. Uopšte ne bi bio problem da sve ovo uskoro ponovim. Za prvu dužu turu namjerno sam odabrao Prebilovce zbog njihovog značaja. Moj dolazak u ovo selo potvrđuje da nas ima i iz dalekih krajeva koji mislimo o Prebilovcima i Srbima u dolini Neretve. Manje je važno kako i kojim prevoznim sredstvom stižemo u Prebilovce da im iskažemo poštovanje (Ovdje sam saznao da grupa momaka i djevojaka iz Nevesinja, već godinama, stižu pješke do Prebilovaca da bi prisustvovali Svetoj liturgiji 6. avgusta kada se proslavljaju, prema kalendaru SPC, prebilovački i donjehercegovački svetitelji).
Iskreno, bio sam na izmaku snage kada sam krenuo od Klepačkog mosta uz uspon Kravarica. Ali kada sam vidio zvonik crkve kako se pomalja iza brda dobio sam neku čudnu energiju, tako da sam odsprintao uzbrdicu i stigao u sveto mjesto Prebilovci.
Luka Glibo
Publikovano na portalu Prebilovci-selo na internetu avgusta mjeseca 2018. godine
