.

Odumiranje svadbenih običaja

         Na početku pete decenije minulog vijeka bile su u Prebilovcima dvije svadbe na kojima se po mladu odlazilo ili se po nju dolazilo sa konjima. Tada (1953.) ženio se Zdravko Dragićević (1929.). Zdravkova mlada bila je Stana Dropić (1931.) iz Gabele. Druga svadba (1954.) bila je djevojačka. Po djevojku Joku Ekmečić (1923.) svatovi su stigli na Savindan sa Obzira kod Ljubinja sa mladoženjom Markom Jahurom (1912.).

          Obe svadbe sa epskom dubinom i širinom udjenule su se u narodno pamćenje i legendu. Danas se pamte kao posljednje svadbe, ne samo sa konjanicima, nego i svadbe na kojima su ispoštovani svadbeni običaji. Pamti se i priča da je na Zdravkovoj svadbi bilo 14 svatova konjanika, da su i konji pili rujnog vina, da su, na povratku iz Gabele, kad se stiglo na visoravan Kravaricu odžane i trke s ciljem da pobjednik donese glas o skorom dolasku mlade.

          Tih dalekih godine bila je neobično jaka zima i veliki snijeg. Kod svatova, koji su stigli sa Obzira, sa brkova su visile ledenice. Mlada je iz Prebilovaca ka kući svog izabranika otputovala u sedlu, dok je mlada iz Gabele stigla na kolima i zakićenim konjima.

          Posljednja svadba u Prebilovcima na kojoj su, koliko-toliko, ispoštovani običaji bila je devedesetih godina minulog vijeka kada se ženio Miladin Ekmečić sa Sojkom Krulj iz Ljubinja. Ispunio je mladoženja želju majci Milevi da bude ”prava svadba”. To je ona ista Mileva koja je svakog svata sa Obzira koji su one 1954. godine stigli u Grlić, darovala vunenim čarapama koje je sama, pripremajući se za svadbu komšinice Joke, isplela.

          U ovom vremenu, u kojem su svadbe i svadbeni običaji zapušteni, ovaj zapis se doimlje sokoro nestvarno. A bilo je baš tako čak i puno ljepše od ovog zakasnjelog zapisa. 

          Vjekovne svadbene običaje razorili su tajkuni koji su se pojavili nakon rata devedesetih godina prošlog vijeka. Narod se olako odrekao zaista lijepog običaja. Umjesto u kući mladoženje a potom i mlade, svadba se organizuje u specijalnim prostorijama nazvanim, kako bi drugačije - Svadbeni saloni. Maju su zamjenili profesionalni konobari i kuhari, nema ni starog svata ni buklijaša, ni pjesme; Dobro došli kićeni svatovi/ Jeste li se mladi umorili. 

          Ostao je samo barjaktar (i to ne uvijek).

          Sve rješava 50 ili 100 KM po stolici. I nema brige niti problema.

          Pošteno govoreći ima zabrinutosti, posebno kod starijih, kako to da se mladost odrekla tako lako jednog od najljepših običaja (ad).

-------------------

Publikovano u maju 2023. godine