TASA I DARA

 

IMG 2962 04 21

Dara Sekulić u amfiteatru hrama Hristovog Vaskrsenja u Prebilovcima govori svoju poeziju

         Danas je četrdeseti dan od upokojenja episkopa Atanasija, našeg Tase.

Siguran sam da ga je Gospod primio u Carstvo svoje za koje je živio i koje je živio ovdje na Zemlјi.

          Od dana njegovog odlaska nakanjujem se da napišem i s vama, dragi moji, podijelim uspomenu na susret njegov sa pjesnikinjom Darom Sekulić

u Prebilovcima, na slavi svetih Mučenika prije tri godine.

          Dara me zamolila da dođem do nje u Sarajevo, gdje me lijepo dočekala, čak nam i ručak spremila. Bila je jaka vrućina, ali ona, po ranijoj velkoj želјi nije odustajala da odemo u Prebilovce, da se poklonimo našim svetim mučenicima i da recituje u amfiteatru crkve, u navečerje praznika. Otišli smo vozom do Čaplјine gdje nas je čekao, u ime domaćina bratstva Dragićevića, kumova slave- Aco, jedan od rijetkih potomaka preživjelih Prebilovčana. Domaćini su bili lјubazni, selo čudesno, neopisivo, van vremena i prostora, a ipak tu, crkva Vaskrsenja Hristovog još čudesnija, sa kostima mučenika, fotografijama, tugom, a ipak u svijetlim vaskrsenjskim, radosnim, životopobjednim bojama.

          Poslije bdenija, Dara se, pored ostalih pjesnika obratila okuplјenima, najprije stihovima djevojčice Onje Mandrapa, onda i svojim.

          Inače, i to veče i tih dana svi su doživlјavali Daru kao nekog svog, bliskog, rođački. Ona je bila neko ko ih povezuje. Istovremeno, ona je u Prebilovcima, potresena, vidjela svoje ubijeno selo na Kordunu...

          Sutradan, na sv. Liturgiji kojom je načalstvovao vladika Atanasije bilo je potresno, ali i burno, jer je nas pojce, a i sveštenike vladika stalno korio i opominjao, vrlo glasno i naizgled lјutito.

          Poslije Litrgije nije dao Mladenu Ivaniću, članu Presjedništva BiH da održi zdravicu govoreći lјutito da su političari upropastli sve što se moglo upropastiti...

          Poslije smo otišli do bivše škole, gdje je izvršen pokolј. Sada je obnovlјena i služi kao spomen- dom, sa mnoštvom fotografija mučenika i njihovih potomaka. Tu su domaćini priredili ručak.

          Stajao sam kraj kamene ograde ispred doma, sa Darom.

          Na ogradi sjedi vladika, odmara se. Uzmem blagoslov i kažem Dari da i ona mora prići i uzeti blagoslov.

          - Kako da to uradim?

          - Ništa posebno, Daro, priđite, blago se poklonite, recite: blagoslovi, Preosvećeni! I cjelivajte mu ruku.

          Dara krenu prema vladici, ja se okrenuo u stranu, kao ništa ne vidim i ne čujem, smije mi se, dok slušam odlomke njihove komunikacije, ne smijem naglas, vladika je prijek, može mu svašta pasti na pamet, da me mlatne nečim, hajde ti znaj!

          Ona krenula prema njemu, skrušeno, on je uze za ruku i posadi kraj sebe, uz riječi:

          - Sjedi, babo!

          Sjede, kao dvoje djece, a stari. Čujem odlomke razgovora.

          - Ja sam stariji od tebe!

          -Nisi! Kako ti možeš biti stariji, ja sam 31. godište, a ti 38.

          - Da, ali ja sam vladika, zato sam stariji.

          - Kad si vladika što mi ne daš da ti cjelivam ruku?

          - Evo, cjelivaj...

          On pruži ruku na cjelivanje, ona krenu da je cjeliva, a on izmaknu ruku...i tako nekoliko puta.

          Kasnije, poslije ručka neko je zamolio Daru da odrecituje neku svoju pjesmu.

          Ona se zbunila, nije mogla naći naočale.

          Vladika skide svoje i pruži joj...

                                      

Status na Fejzbuku koji je napisao pjesnik i prijatelјe Dare Sekulić, Radenko Kela i objavio na 40-to dnevni pomen na umirovlјenog Zahumsko-hercegovačkoh episkopa Atanasija (Jeftića) 10. aprila 2021. godine.

 

Povezani linkovi:

Upokojio se vladika besmrtnog imena

Slava uz kumstvo bratstva Dragićević

 

joomla template gratuitjoomla free templates
2021  Prebilovci  globbers joomla template