.

Dragićeva

Jarila braća, stari Dragići, kukuruz u Orahovom dolu. Za vrijeme kratkog predaha, u teškom poslu, koji se u Prebilovcima zove dušak, ispela su se dvojica braće na stoljetno stablo smokve, da pojedu koju smokvu (trajalo je stablo baš te smokve do čuvene zime 1984. godine). Dok su brali i jeli slatke plodove, kovali su Dragićevići planove kako će i oni posaditi smokve. Uzeće na proljeće prutove baš sa te smokve i potopiti ih na sadžak u svojim baščama. Kako su sašli sa smokve, tako su zaboravili na plan do narednog ljeta kad su ponovo jeli smokve i ponovo kovali planove o sadnji smokava . Od tada se u Prebilovcima kad kogod nešto planira raditi i o tome puno priča, zna reći: “Nemoj samo da bude kao kod Dragića kad su sadili smokve”.