Savina (1)
Slikа o kojoj se mаlo znа а kojа govori više od bilo koje riječi. Znа se dа je nа slici Sаvа Nаdаždin, sin Ristin. Pripаdаo je trećoj generаciji Nаdаždinа u Prebilovcimа. Umro je 1934. godine. |
U Prebilovcima za vrijeme posjete kumovima ili kumčetu, kum sjedi na počasnom mjestu u kući. Kum se ovdje računa kao član familije. Obavezno je pićar na krsnoj slavi svjih kumova. Kuma ispraća, pri odlasku, njegovo kršteno kumče, ili oboje kumova ako im je bio svjedok prilikom vjenčanja. I sve dok se kum ne izgubi iz njihovog vidkruga, leđa mu se ne okreću. Kumstvo je svetinja i prema njemu se, u starijim vremenima, tako i odnosilo. Kumstvo se, bar u Prebilovcima, prenosi s koljena na koljeno i grijeh je ne poštovati ga jednako kao što je grijeh odbiti kumstvo. Velik broj kumčadi istog kuma govorio je i govori o njegovom ugledu u narodu. Iz vremena kad se do kumstva više držalo ostala je priča o Savi (Riste) Nadaždin (1857 -1934.) i njegovim kumstvima. Kada se namnožio broj Savine kumčadi i kumstava na dvocifren broj, sveštenik je sa oltara crkve Svetog Preobraženja u Klepcima obratio svojim parohijanima s preporukom da više ne traže za kuma domaćia Savu Nadaždina iz Prebilovaca. Razlog je bio taj što kumčad istog kuma nisu mogla sklapiti brak u svetoj crkvi.
Inače Sava Nadaždin bio je oženjen sa Stojkom Ekmečić, kćerkom Pavla (Đure) Ekmečića. Imao je tri sina; Marka, Lazara i Dragutina. Brojna porodica potomaka Save Nadaždina, čija fotografija ilustruje tekst o Nadaždinima u Prebilovcima (slika desno) je strahovito postradala od ustaša 1941. godine. Rat su preživjeli samo Markovi sinovi Dušan i Danilo.
Savina (2)
Sava Nadaždin bio je vičan u rukama, pravio je bukare, buceta, burila i buriće. Nije pouzdan podatak da se upuštao i u pravljenje bačvi za vino. Zahtjevalo se drvo kojeg nije bilo u Prebilovcima kao što je bilo u izobilju smrekova drveta. Pričali su očevici, a priča se prenosila s koljena na koljeno do vremena računara i Interneta da bi se eto udjenula u Prebilovačke miijature i tako sačuvala. Jednog ljetnog dana Sava je muku mučio da sastavi burić. Nikako mu to nije polazilo za rukom. Slagao je okretao, prevrtao, pakovao raspakivao- pa ponovo na isto. Ne ide, pa ne ide. Iznerviran zgrabio je duge i bacio ispred kuće niz stranu dolje ka plošnici njihovoj. Dijelovi burića razletili su se na sve strane. Sava je ostao u hladovini, zamotao je i zapalio cirag duvana. Jedan, pa drugi, pa treći…Odbijajući dimove škije dugo je tako razmišljao. Poslije sat-dva ustaje, sakuplja na sve strane rasute komade i vraća se u dvorište. Burić je sastavio iz prve.