Mart - juli - avgust, 2006
 |
 |
|
|
Tri krova u Kulinama Nekad, ne baš tako davno, ovo je bilo manje selo Kuline, zaseok velikog sela Prebilovci. Ovdje su živjeli sa brojnom familijom; Maksim Bulut (Karimanov), Rajko Bulut (Simin), Milan Bulut (Petkov), Danilo Šušić, Rade Šušić, Jovo Bulut, Zdravko Bulut, Srećko Dragićević, Mitar i Slobodan Dragićević, Ilija i Miladin Ekmečić. Braća Pero i Ljubo Šušić iz Sarajeva, Manojlo Suhić i Maksim Bulut-Crni iz Beograda, Lazar Bulut iz Mostara te Čedo Bulut iz Stoca ovdje su imali kuće za odmor. U Kuline su se vratila Mila Bulut udova Petka, Rajko Bulut i Milana- Karimana pokojnog sin Maksim. Njihove kuće vide se na fotografiji. Povratnici su i Rade Šušić te braća Ilija i Miladin Ekmečić. |
Kuća Rade Šušića Prije 1992. godine ovdje su bile četi kuće. Nekim od tih kuća danas je teško i temelje pronaći. Sravnjeni su sa zemljom. Umjesto da podigne kuću na sprat, kakvu je imao, Rade Šušić je dobio sredstva iz humanitarnih fondova za izgradnju nužnog smještaja. |
|
 |
 |
|
|
"Čovjek u brdu, tikva u polju" Od postanja Prebilovaca, zemlja je ovdje bila uvijek na cijeni. Ovdje nema kuće podignute na zemlji koja se mogla obrađivati i davati kakav-takav prihod. Naprotiv, i brdo je krčenjem pretvarano u "baščicu zemlje". Uočljivo je to i danas u Prebilovcima. Međutim, slikovito se to može prikazati u Kulinama, zaseoku Prebilovaca. Na slici je zajednička kuća braće Ilije i Miladina Ekmečića koja se nalazi na ulazu u Kuline. Kuća je u brdu, iznad puta a ispod kuće je neveliko polje kako mu i ime kaže (Male njive). Dobar broj njiva u ataru Prebilovaca nosi ime Podvornica. Možda je baš ovdje i iz ovakve logike izgradnje kuća rođena ona stara i čuvena uzrečica u Hercegovini "Čovjek u brdu, tikva u polju". |
Nekad je to bio Dom kulture Nekadašnja zgrada osnovne škole "Kralj Milutin", a poslijeratni Dom kulture zarasta u korov. Dokle? Propadanje ovog istorijskog zdanja krajnje je vrijeme, treba zaustaviti. Odavde su stanovnici Prebilovaca krenuli na svoj posljednji put 1941. godine. Od vlasti NHD obećano preseljenje i putovanje u Srbiju, prekinuto je na stanici Šurmanci gdje se nalazi jama Golubinka. Bilo je to 6. avgusta 1941. godine. Skoro pedeset godina kasnije, kada su posmrtni ostaci mučenog i u jamu bačenog naroda izvađeni, ovdje su okupani, opojani i ovdje su se pripremali za dostojanstvenu sahranu koja je obavljena tačno na 50-to godišnjicu stradanja. Ostalo je zapamćeno da je za vrijeme bogosluženja pred Domom kulture, kiša lila kao iz kabla. I za vrijeme govora visokopreosvećenog Mirtropolita Dabrobosanskog G. Vladislava (danas blaženo počivši) u jednom trenutku kiša je kratko prestala da pada. Sunce se pojavilo i obasjalo je prostor gdje su već počeli radovi na podizanju hrama. To je visokopreosvećeni Mitropolit primetio i rekao: "I nebo danas plače nad Prebilovcima". |
|
 |
 |
|
|
Rijetki stanovnici Između ruševina, u velikom selu, s vremena na vrijeme, može se čuti ljudski glas i vidjeti čeljade kako ode za nekim svojim poslom. |
Ipak se mijenja slika sela. Sporo, ali se mijenja. Ljetos su pokrivene dvije kuće; u selu Vase Dragićevića (slika dolje) i na ulazu u selo kuća Dragana Šarića. | |
 |
 |
|
|
Nad majčinim grobom Olga Dursum - Bulut (iz Zrenjanina) nad grobom majke Danice i oca Lazara. Većina grobnica u mjesnom groblju je srušena. Danas, ovako srušeno groblje u Prebilovcima, sa uništenim fotografijama pokojnika, čak i sa ožiljcima od metaka na granitnom licu upokojenih stanovnika sela, više govori o živim nego o mrtvim. |
