Odisej iz Prebilovaca


Svjetski putnik Vaso Ždrakanović- Dragićević u časovima odmora staračkom rukom pažljivo je zapisivao doživljaje ih minulih dana

U Prebilovcima, sivom i golom kamenjaru, živi 70-to godišnji Vaso Dragićević. Kao mladić obarao je rekorde hercegovačkog prvaka u skoku u dalj i uvis i bacanju kugle. Možda ga je ta sportska svestranost odvela u daleke zemlje, u pustolovinu.

Nakon regrutacije ubrzo se našao u uniformi austrougarske mornarica u Puli. Usakoro je bio premješten u vojni logor Cintau, u Kini, kao reprezentativac austrougarske mornarice.

Na takmičenju u Pekingu trijumfovao je, oborio je sve rekorde u skoku udalj i uvis i osvojio dvije zlatne medalje.

Došao je u sukob sa s komandantom logora. Urezao je, ćirilicom, svoje ime u zid ograde logora. Bio je saslušan i zatvoren. Nije mu se išlo u zatvor niti mu se ostajalo u logoru. Pobjegao je. Stigao je u Mandžuriju, uputio se prema ruskoj granici. Lutao je neko vrijeme oko granice i najzad uspio prebjeći. Našao se u Hribinu. Ruske vlasti uputile su ga u Vladivostok. Radio je na izgradnji Transsibirske željeznice.

Izbio je Prvi svjetski rat. Našao se u zatvoru bez ikakvih dokumenata. Posumnjali su da je austrijski špijun. U istražnom zatvoru proveo je dva mjeseca. Na suđenju je rekao da je Srbin iz Hercegovine. Suci su pregledali karte i kad su Hercegovinu našli u Austriji, osudili su ga na robiju u Sibiru. Odbio je da ide s drugim optuženim Nijemcima. Spasile su ga riječi: "Neću sa Švabama, jer od njih bježim, pa me strijeljajte!"

Kazna mu je smanjena na mjesec dana. Nakon zatvora je neko vrijeme lutao gradom. Slučajno se upoznao s grupom Crnogoraca pečalbara koji su mu pomogli.

Tražeći pasoš za domovinu, ponovo se našao u Pekingu. Ruski ambasador uputio ga je u Hanhou gdje je ostao jedno vrijeme i postao kineski policajac. Nakon dvije godine u kineskoj policiji ponovo odlazi u Rusiju, stupio je u kozake.

Vratio se po treći put u Vladivostok. Tu ga je zatekla 1917. godina. Pristupio je boljševicima. Najteže borbe su mu bile u Habarovsku.

Vratio se u Hribin 1921. Našao se sa zarobljenim srpskim vojnicima i krenuo pješice preko Bugarske u Jugoslaviju.

Vratio se u Prebilovce s dugom bradom, uspomenom na kozački život. Već su ga bili zaboravili, mislili da je poginuo.

Svoje doživljaje opisao je u putopisu "Težak udar u Pekingu"

Blagota Koprivica

_______

Arena, Zagreb, godina VII broj 230
21. maj 1965. godine 
Na www.prebilovci.net od decembra 2006. godine


Crtica

Povodom reportaže "Odisej iz Prebilovaca"

Ždrakanovići iz Prebilovaca, svi i reda, visoki su, atletski građeni i snažni. Sokolsko društvo iz Prebilovaca uvijek je na sokolskim takmičenjima pobjeđivalo u atletskim disciplinama. Pred Drugi svjetski rat Sokolsko društvo Prebilovci bilo je najbolje u Hercegovini. Najviše zahvaljujući Ždrakanovićima. I Šarićima.

U pričama o sportskom životu Prebilovaca najčešće se spominju Vaso Ždrakanović- Dragićević, Novica Šarić - Šop i Maksim Bulut - Macan a od Prebilovčana u bijelom svijetu  Milorad Dragićević-Baja i Savo Ekmečić.

Po svemu je Vaso Dragićević naslijedio oca Jovu. Priča se i pričaće se kako je Dušan Šarić -Alaga, vraćajući se iz mliva s konjem natovarenim brašnom odlučio da na Bunaru u Bregavi rastovari brašno- da odmori i nahrani konja pa da pred veče krene kući. Na Bunaru koji je bio mjesto okupljanja seoske mladosti, bijaše dosta momaka koji su bacali kamena s ramena. "Ima li delije da iznese ovaj tovar brašna pod Gojanov do- njegov je", rekao je Dušan. Javi se Jovo Ždrakanović, Vasin otac. Povezao je uzicom dva arara brašna. Jedan je stavio na leđa a drugi na grudi (zajedno bilo je stotinu kilograma brašna, kaže priča) i krenu putem uz brdo. Izmeću Bunara u Bregavi i Gojanovog dola visinska razlika je oko 80 metara. Put je svakako bio bliži hiljadu nego pet stotina metara. Kad je Alaga vidjeo da je vrag odnio šalu, da je Jovo prevalio više od polovine puta do Gojanovog dola, povika odozdo iz Bregave da ostavi jednan arar brašna tu na putu a da drugi da nosi svojoj kući. I bi tako. Uveče vlasniku brašna Jovo je vratio praznu vreću. Jovin sin Vaso prvu "vragoliju" izveo je prilikom javljanja na regrutaciju za vojsku Austro-Ugarske. Pred regrutsku komisiju u Stocu, tada su Prebilovci pripadali Stocu, izašao je na rukama, savladavši pri tome dvadesetak stepenica. Obreo se u mornarici u Puli a sklonost ka sportu otvorila mu je puteve u daleke svijetove. Preskakao je na Lukama u Bregavi volove u jarmu, po dužini. Kad se oženio treći put za Gospavom Gošom Bukvić iz Gornjeg Hrasna, prekrštenih noga, iz sjedećeg satava, preskočio je siniju sa dvolitrom vina nanjoj.

Neviđena i nečuvena je bila upornost Vase Ždrakanovića da se uz njegovo prezime koristi i Dragićević. Dugo je, nakon povratka iz bijelog svijeta, odbijao primati pisma koja su stizala na ime Vaso Ždrakanović. Novine su o tome pisale. I pobjedio je. Vratio se prezimenu Dragićević.

Kao svjetski putnik prošao je Kinu i Rusiju. Skrasio se u rodnim Prebilovcima gdje je zapamćen, prije svega, kao pobožan čovjek pa tek onda kao vrstan kazandžija, "majstor od stotinu zanata" i čuvar polja (poljar). Posuđe koje bi on stvorio, obavezno je nosilo njegov pečat. Proizvodio je tanjire od bakra i presvlačio ih kalajem, znao ih je ukrasiti i zvao ih je svečanim, Na svečanim tanjirima koji su se koristili na svadbama i krsnim slavama obavezno je stajalo, uz pečat, "Načinio Vaso Dragićević-Ždrakanović". Ćiriličnim slovima napisano. Pretpostavlja se da bi se danas u okolini Gacka, odakle je Vaso bio prvi put oženjen, moglo pronaći nešto od posuđa njegovog rukodjela.

Na iscrpljujućim putovanjima javio mu se, prema njegovom pričanju, Svevišnji. Nosio je bradu po Božijoj volji i nosio je, uvijek uredno njegovanu, do posljednjeg dana života. Bio je oličenje smirenosti, trpljenja i poštenja. Na ličnu uvredu doživljenu  u vrijeme komunizma zbog brade koju je nosio, odgovorio je ovako: "Uh, sotono u ljudskom biću šta mi reče. Odoh odavde da te ne bih s crnom zemljom sastavio". Satisfakciju je tražio i dobio na sudu. Svoj život je opisao u knjizi "Strašan udar u Pekingu". Rasprodao je dobar dio pokretne imovine (pamti se njegov oglas ćirilicom u rukopisu: "prodajem... sve osim Goše i Šuše", tj . osim supuge i jedne koze). Htjeo je da dođe do novca i objavi knjigu. Nečastivi su ga prevarili, uzeli su novac a knjiga nikad nije objavljena. Po njegovoj volji, rukopis je spakovala supruga Gospava i Vaso ga je ponio na svoje posljednje putovanje- u tamu groba. Oni koju su čitali Vasino žitije u rukopisu, na sreću ima i takvih mada su rijetki, vele da je bilo dobrim dijelom stihovano.

Ždrakanovića danas u Prebilovcima nema. Ždrakanovići porijeklom iz Prebilovaca danas žive u Beogradu, Šapcu i Bratuncu.

Pri kraju života Vaso Dragićević čuvao je polja oko Prebilovaca i činio dobra djela. Pored stube u polju znao je napisati: "Vaso Ždrakanović - Dragićević/ Napravi ovu stubu/Kome se ne sviđa nek pravi drugu". Tako ćemo i mi, koji radimo na podizanju virtualnog sela Prebilovci, parafrazirati velikog pustolova i Odiseja iz Prebilovaca Vasu Dragićevića na kraju i reći; ako vam se ne sviđa ova priča ili znate za drugu - javite se. Naša adresa je Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli.

joomla template gratuitjoomla free templates
2019  Prebilovci  globbers joomla template