Sjećanje na starog Dragu Dragićevića
(ispjevao Čedo Tripkov Dragićević)


O naš Drago striče i rođače
Svak te žali i za tobom plače,
Plače gora i kamenja tvrda
I Mrvići i okolna brda.
 
Kad si kreno pješke iz Rusije
u duši ti bješe najmilije,
Da zdrav dođeš u Mrviće tvoje
I da goniš stoku u Osoje.

Ratni vihor ostavi te sama
Da ti srce pati u mukama,
Što si imo sinova i kćeri
Pobiše ih krvoločne zvjeri.
 
Ti si svoje savladao muke
Umorne si prekrstio ruke,
I želja se tvoja ispunila
Sada ležiš kraj dva sina mila.
 
Kraj Mirka si, kraj dobra junaka
Što ga takvog ne rađaše majka,
I reci mu kakvi su Mrvići
I kako je do čardaka prići.

Srušile se kuće i torovi
Što su naši pravili đedovi,
U trnje su zarasli dolovi
Ne čuju se orač i volovi.
 
Odavno se čobani ne čuju
Ispred kuća divlje svinje ruju,
Iznad kuća kukavica kuka
Još se čuje zavijanje vuka.

Tu se žuvot davno ugasio
Neko umro, neko odselio,
Tu tišina u po dana vlada
Sova noću javi se nekada.
 
Samo osta uspomena kruta
Kroz Mrviće svuda je prosuta ,
Pa sve tako do Orahovog Dola
Uspomena teža je od bola.

Nije tebi neobično tamo
Ne mučiš se više no ovamo,
Došao si u društvo predaka
Kod očeva, đedova i baka.
 
I oni su nekad živi bili
Po ovim se brdima mučili,
Ti si lijep spomen ostavio
I dva rata teška preživio.

Možeš stati kraj strica Lazara
Što s odavno kraj svojih odmara.

--------

Dragutin Dragicevic

Dragutin – Drago (Simo) Dragićević rođen je u Prebilovcima (zaseok Mrvići) 28. marta 1893. godine. Bio je, prvi put, oženjen sa Anđom Đurasović. Imali su četvoro djece. Avgustovski pogrom naroda od strane ustaša preživio je samo Dragutin i njegov sin Mirko koji je poginuo pri kraju Drugog svjetskog rata, početkom oktobra 1944. godine. U avgustu 1941. godine na Orahovom dolu, uz Hutovo blato, 10. avgusta ubijena je Dragutinova supruga Anđa (45) rođena Đurasović, te njihove kćerke Nevenka (13) i Nada stara samo 4 godine. Sin im Simo (20) ubijen je u bolnici u Sarajevu 25. juna 1941. Na Orahovom dolu ubijeni su i članovi familije Dragutinovog brata Boška; Janja (41) rođena Nadaždin Boškova supruga te njihova djeca Anđa (18), Milovan (9) i Sofija (7). Sestra im Mila (17) bačena je živa, četiri dana ranije, u Šurmanačku jamu. Boško je preživio pogrom sa svojim sinovima, Gojkom, Lazarom i Živkom. Gojko je poginuo krajem rata, u februaru 1945. godine. Na Orahovom dolu streljani su i Cvijeta Dragićević (53) rođena Ćorluka, supruga Ognjena (63) koji će biti ubijen dva dana kasnije u blizini Orahovog dola (mjesto Noktac). Streljanje je preživio Cvijetin i Ognjenov sin Ćetko (13). Priča Alekse Dragića Ćetko nalazi se od marta 2007. godine, na portalu Prebilovci-selo na internetu. Na Orahovom dolu tog 10. avgusta 1941. godine ubijeni su i Mara (36) Bulut rođena Babić, žena Ilije koji je 4. avgusta ubijen u Mrvićima te njihova djeca Milorad (11), Neđa (6), Mitar (3) i Spasoje (1). Ilijina familija jedna je od 36 prebilovačkih familija iz kojih niko nije preživio avgustovski pomor `41. Poginuli su još istog dana na Orahovom dolu Desa (12) kćerka Spasoja Tripkovića, Danilo (12) Dušana Šarića i Anđa (70) Bulut rođena Andrić žena Stojana. Drugi put Dragutin se oženio 1944. godine sa Cvijetom (Jovo) Rupar sa Poplata, rođenom 4. maja 1905. godine. Cvijeta i Dragutin nisu imali djece. Dragutin je umro 1. maja 1977. godine a njegova druga supruga Cvijeta umrla je 21. juna 1991. godine. Na mjesnom pravoslavnom groblju Dragutin i Cvijeta sebi su za života podigli spomen obilježje.


42026
Čedo (Trifko) Dragićević (1907-2000) Čedo je bio prije Drugog svjetskog rata obrazovan zanatlija, mašinbravar. Radio je, poslije rata, u Preduzeću za otkup i fermentaciju duvana u Čapljini sve do penzionisanja. U mladosti je bio član, kako su je mještani zvali, ”diletantske grupe” koja je u Prebilovcima djelovala u prvoj polovini 20. vijeka. Igrao je u komadima koji su, do podizanja zgrade osnovne škole ”Kralj Milutin” (1924.) i izgradnje pozornice, igrani pod otvorenim nebom ili u Brnjaševoj i Baronovoj staji. Nekadašnja zgrada osnovne škole u oba rata je rušena i paljena ali je prilikom njenog obnavljana pozornica sačuvana i korištena, posebno šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog vijeka. Pozornica je imala kulise sa dva lica. Prilagođivane su kao soba ali je bilo moguće da dočaraju ambijent prirode. Uradio ih je slikar Milorad Marković. Čedo Dragićević bio je oženjen sa Koviljkom (1920-2014) rođenom Šakota. Njihovi sinovi Mladen i Tihomir žive u Podgorici a Nenad-Nešo u Nišu. Čedo je bio strastveni puškolovac i vrstan poznavalac toponimistike Prebilovaca. Sedamdesetih godina minulog vijeka, na svoj način, opjevao je život jednog broja svojih komšija. Pored pjesme o starom Dragutinu, portal Prebilovci-selo na internetu u posjedu je i ovih pjesama: Uspomena na Radu Tripkovića (1916-1976), Sjećanje na Novicu Dragićevića (1898-1916), Sjećanje na Milana Suhića (1911-1977) i Spomen Maksimu Bulutu Brki (1896-1975). Portal posjeduje ove pjesme pripremljene na osnovu rukopisa koji je sačuvala Milena Lena Tripković (1923-2006.) supruga Rade Tripkovića (1916-1979) sa kojim je u braku imala petoro djece (Slavojka, Anđa, Olga, Danilo i Danica). Na naslovnoj strani sređenog rukopisa rukom autora bilo je zapisano: Čedo Dragićević ”Spomenar sjećanja”, Prebilovci-Mrvići, 1970. godine. Radina druga supruga Milena Lena rođena Mandrapa, u svom vijeku doživjela da bude Čukunbaba. Imala je 11 unučadi, 13 praunučadi i jedno čukununuče. Umrla je u izbjeglištvu (Bileća, 2006.) kao i Čedo i Koviljka koji su sahranjeni u Nišu dok je Milena-Lena jedina čukunbaba u istoriji Prebilovaca sahranjena na pravoslavnom groblju u Prebilovcima.

 

joomla template gratuitjoomla free templates
2024  Prebilovci  globbers joomla template